Isusov život

59/60

Poglavlje 59—Isus se sastaje sa apostolima u Galileji

Isus je pozvao svoje učenike da se sastanu s njime u Galileji. Čim je protekla sedmica Pashe, oni su krenuli na put u tom pravcu. Njihovu otsutnost iz Jeruzalema za vrijeme praznika, neprijatelji bi tumačili kao dokaz ravnodušnosti i otpada od vjere; zato su učenici ostali u gradu do kraja praznika; ali čim je praznik prošao, radosno su se uputili u svoj kraj, da se nađu sa Spasiteljem, kako im je on bio kazao.1 IZ 296.3

Sedam učenika išli su zajedno. Odjeveni su bili u jednostavna ribarska odijela; bili su siromašni u zemaljskim dobrima, ali bogati u iskustvu i poznanju istine, što ih je u očima neba činilo najboljim učiteljima. Oni nisu pohađali proročke škole, ali su tri godine bili u školi najvećeg odgojitelja koga je svijet ikada poznavao. Pod utjecajem pouka, koje su od njega primili, postali su plemeniti, razumni, obrazovani, sposobni da ljude dovedu do poznanja istine. IZ 296.4

Veliki dio Kristove službe protekao je na obali Galilejskog mora. Učenici su se zaustavili na jednom mjestu, gdje su se nadali da ih ne će nitko smetati. Sve ih je tu potsjećalo na Isusa i na njegova slavna djela. Na tom jezeru, kad su njihova srca bila ispunjena strahom zbog oluje, koja je prijetila da ih potopi, Isus je došao njima u pomoć, idući po valovima i vjetar se stišao na njegovu riječ. Odavde se vidjela obala, gdje je Isus sa malo hljeba i nekoliko riba nahranio preko deset hiljade osoba. Nedaleko se nalazio Kapernaum, gdje je Isus učinio tolika čuda. Kuda su god učenici pogledali, sve ih je potsjećalo na Spasiteljeve riječi i djela. IZ 296.5

Veče je bilo ugodno, i Petar, koji još nije bio izgubio svoju staru ljubav za čamcem i ribolovom, predložio je svojim drugovima da pođu na jezero da love ribu. Svi su prihvatili taj prijedlog, jer im je bila potrebna hrana i odijelo, i oni bi to mogli sebi da nabave, ako bi lov bio obilat. Spustili su dakle svoj čamac u jezero, ali usprkos svih svojih napora, cijelu noć nisu mogli ništa da uhvate. Za vrijeme ovih dugih noćnih časova razgovarali su o Spasitelju i sjećali su se divnih događaja, kojih su bili svjedoci u toku Spasiteljevog rada na obali jezera. Postavljali su razna pitanja o budućnosti i bili su žalosni zbog slabih izgleda na ljepše dane. IZ 297.1

Za cijelo to vrijeme posmatrao ih je sa obale jedan usamljeni posmatrač, ali oni ga nisu opazili. Kad se čamac približio obali, učenici su primjetili stranca, koji ih je dočekao ovim pitanjem: “Djeco, imate li što za jelo?” Pošto su odgovorili: “Nemamo”, on im je rekao: “Bacite mrežu na desnu stranu lađe, i naći će te. Onda baciše i već je nisu mogli vućiod mnoštva riba”. IZ 297.2

Ivan je prepoznao stranca, i rekao je Petru: “To je Gospod!” Petar, ushićen od radosti, i brz kao što je uvijek bio, bacio se u vodu i odmah se našao pored svog Učitelja. Drugi učenici su se približili svojim čamcem, vukući za sobom mrežu punu riba. “A kad iziđoše na zemlju, vidješe žeravicu postavljenu, i ribu na njoj, i hljeb”. IZ 297.3

Njihovo je iznenađenje bilo preveliko, da bi im došlo na um da pitaju odakle oganj i hrana. “Isus im reče: Donesite od riba što ih sad uhvatiste”. Petar je skočio k mreži, koju je bio napustio, da pomogne braći da je izvuku na obalu. Kad je sve bilo gotovo, Isus je pozvao učenike da jedu. On je prelomio, hljeb i podjelio im ga, i sva sedmorica su ga prepoznali. Oni su se sjetili kako je Isus na podnožju brda bio nahranio pet tisuća ljudi, ali u njihovoj duši pojavio se neki strah, i oni su u tišini posmatrali uskrslog Spasitelja. IZ 297.4

Sjećali su se, kao da je to bilo juče, kako ih je Isus bio pozvao da pođu za njim, kad su se nalazili na obali jezera. Sjećali su se kako su se po njegovom nalogu bili otisnuli na dubinu i bacili mrežu, koja se toliko napunila ribama, da se je raskinula. Zatim ih je Isus pozvao da ostave svoje ribarske čamce, i obećao im da će ih učiniti lovcima ljudi. Baš zato, da bi ih na sve to potsjetio, učinio je Isus i ovo čudo. Ovim činom, on. je obnovio evanđeoski poziv svojim učenicima. On je pokazao da smrt njihovog Učitelja nije nimalo smanjila dužnost, koju im je bio odredio. Istina, Isus ne će više lično biti u njihovoj sredini kao do sada, oni će biti lišeni sredstava za život, koja su imali od svog ranijeg posla, ali uskrsli Spasitelj će se uvjek brinuti za njih. Dokle god budu radili njegov posao, on će se brinuti za njihove potrebe. Isus je imao razloga zašto im je kazao da bace mrežu s desne strane lađice: sa te strane je on stajao, to je bila strana vjere. Dok budu radili s njime u vezi, — njegova će se božanska snaga sjedinjavati sa ljudskim naporima — i uspjeh ne će izostati. IZ 297.5

Krist je želio da im da i drugu pouku, koja je bila upućena naročito Petru. Odrekavši se svoga Učitelja, Petar je prekršio svoje ranije obećanje vjernosti. On je osramotio Krista i izgubio je povjerenje svoje braće. Ovi su mislili da njemu više neće biti dozvoljeno da zauzme položaj, koji je ranije zauzimao među njima, i on je sam osjećao da je iznevjerio svoj sveti poziv. Prije nego što bude ponovno pozvan na apostolsku službu, on treba da pruži dokaz pokajanja. Bez toga njegov grijeh, iako ga je bio oplakao, onemogućio bi njegov utjecaj kao Kristovog sluge. Spasitelj mu je dakle dao priliku da zadobije povjerenje svoje braće i da opere, koliko je to moguće, sramotu koju je bacio na Evanđelje. IZ 298.1

Ovo sadrži pouku za sve Kristove učenike. Evanđelje ne poznaje popuštanje grijehu. Ono ne može da opravda grijeh. Tajne grijeha treba tajno priznati Bogu, a javne grijehe treba javno priznati. Tko sagriješi, on time nanosi sramotu Kristu. Sotona se tome raduje, a za slabe duše je to kamen spoticanja. Kad Kristov sljedbenik pruži dokaze pravog pokajanja on time briše, koliko do njega stoji, raniju sramotu. IZ 298.2

Kad je Krist na obali mora jeo sa učenicima, obratio se Petru, rekavši mu: “Simone Jonin, ljubiš li me većma nego ovi?” Pri tome je pokazao na njegovu braću. Jednog je dana Petar bio rekao: “Ako se i svi sablazne o tebi, ja se ne ću nikada sablazniti!”2 Ali sada je on bolje sebe poznavao. “Da, Gospode”, rekao je on, “ti znaš da te ljubim”. Petar nije sada u naglosti kazao da je njegova ljubav veća od njegove braće. On nije izrazio lični sud o dubini svoje odanosti. On je prepustio da onaj, koji čita pobude ljudskog srca, donese sud o njegovoj iskrenosti. Isus mu je rekao: “Pasi jaganjce moje!” Učitelj je opet stavio Petra na probu ponovivši pitanje: “Simone, sine Jonin, ljubiš li me?” Ovog puta on nije pitao da li ga Petar ljubi više od njegove braće. Drugi odgovor bio je kao i prvi, bez ikakvog hvalisanja: “Da, Gospode, ti znaš da te ljubim!” Isus mu je rekao: “Pasi ovce moje!” Po treći put ponovio je Isus pitanje: “Simone, sine Jonin, ljubiš li me?” Petar je sada postao žalostan, misleći da Isus sumnja u njegovu ljubav. Ali on je znao da Isus ima razloga da bude prema njemu nepovjerljiv, i odgovorio mu je žalosna srca: “Gospode, ti sve znaš, ti znaš da te ljubim”. Isus mu je opet rekao: “Pasi ovce moje!” IZ 298.3

Tri puta se Petar bio javno odrekao Gospoda, i tri puta je Isus od njega tražio svjedočanstvo ljubavi i odanosti, postavljajući mu pitanje, koje je kao oštra strijela pogađalo njegovo ranjeno srce. Pred prisutnim učenicima je Isus pokazao koliko je Petrovo pokajanje duboko, i koliko je ovaj nekad hvalisav učenik postao ponizan. IZ 299.1

Po svojoj prirodi, Petar je bio vatren i nagao, i sotona je to iskoristio da ga pobijedi. Isus je bio rekao Petru kratko vrijeme prije njegovog pada: “Simone, Simone, evo vas ište sotona, da bi vas izrešetao kao pšenicu, ali se ja molih za tebe da tvoja vjera ne smalakše, a ti, kad se obratiš, utvrdi braću svoju”.3 Ovaj je čas došao. Petar je doživio vidljivu promjenu. Otvorena pitanja, kojima je Isus stavio Petra na probu, nisu izazvala nijedanput nagao ili hvalisav odgovor. Zbog svoje poniznosti i svoga pokajanja, Petar je bio bolje nego ikada pripremljen da vrši službu pastira stada. IZ 299.2

Prva briga, koju je Isus povjerio Petru, vrativši ga u njegovu službu, bila je da pase jaganjce. Petar je imao u tome malo iskustva, a ovaj posao iziskuje mnogo mudrosti i nježnosti strpljenja i istrajnosti. Ovim je on bio pozvan da se brine oko mladih u vjeri, da poučava one, koji su u neznanju, da im tumači Pismo, da ih uči da budu korisni u Kristovoj službi. Do ovog časa Petar nije bio sposoban za ovu naročitu službu, čiju važnost nije shvatao; ali Isus ga je za nju pozvao; Petrove patnje, kao i pokajanje koje je doživio, pripremili su ga za to djelo. IZ 299.3

Prije svoga pada, Petar je imao običaj da govori pod utiskom prilika, bez razmišljanja. Uvijek je bio gotov da druge ukori, da izrazi svoje mišljenje prije nego što je imao jasan pojam o sebi ili o onome što je htio da kaže. Kad se obratio, Petar je postao sasvim drukčiji. Sačuvao je svoju raniju revnost, ali Kristova blagost je upravljala tom revnošću. Umjesto da bude nagao, pun samopouzdanja, tašt, on je postao miran, strpljiv i poslušan. Postao je sposoban da pase jaganjce kao i ovce Kristovog stada. IZ 299.4

Postupajući tako s Petrom, Spasitelj je svima pokazao s kakvom strpljivošću, saučešćem i ljubavlju, koja prašta, treba postupati sa grešnicima. Iako se Petar odrekao Gospoda, Isus je prema njemu pokazao nepromjenjenu ljubav. S istom ljubavlju treba da potpastiri ljube ovce i jaganjce koji su povjereni njihovom staranju. Sjećajući se svoje slabosti i svog pada, Petar je, trebalo da uvijek postupa sa stadom isto tako nježno, kao što je Krist postupao s njime. IZ 299.5

Pitanje, koje je Isus postavio Petru, ima duboko značenje. Isus je spomenuo samo jedan uvjet, koji je trebalo da Petar ispuni da bude Isusov učenik i da uđe u njegovu službu. “Ljubiš li me?” pitao je on. To je glavno. Kad bi Petar imao sve druge osobine, bez Kristove ljubavi ne bi mogao biti vjeran pastir Gospodnjeg stada. Znanje, prijaznost, rječitost, zahvalnost i revnost su dragocjeni pomagači u tom djelu; ali ako srce nije ispunjeno Isusovom ljubavlju, rad kršćanskog propovjednika doživjet će neuspjeh. IZ 300.1

Isus se sam udaljio sa Petrom, jer je imao da mu saopšti nešto naročito. Prije svoje smrti, Učitelj mu je rekao: “Kuda ja idem, ne možeš ići sa mnom, ali ćeš poslije poći za mnom”. Petar je odgovorio: “Gospode, zašto sad ne mogu ići za tobom? Život ću svoj dati za tebe”!4 Govoreći tako, on nije ni slutio do koje visine i dubine će Krist da ga vodi. Petar nije pobijedio, kad je bio kušan, ali sada mu je bila data nova prilika da pokaže svoju ljubav prema Kristu. Da bi ojačao njegovu vjeru za posljednju veliku borbu, Isus mu je otkrio budućnost. Poslije dugog života korisnog rada, kad bude došao u godine i kad njegova snaga oslabi, Petar će biti pozvan da zaista pođe za Isusom. Isus je rekao: “Kad si bio mlad, opasivao si se sam i hodio kuda si htio, a kad ostariš, širit ćeš ruke svoje, i drugi će te opasivati i odvesti kuda ne ćeš. Ovo reče da pokaže kakvom smrću će proslaviti Boga”. IZ 300.2

Isus je tako pokazao kakvom će smrću Petar umrijeti, i čak mu je prorekao da će njegove ruke biti raširene na križ. Zatim je još jedanput rekao svome učeniku: “Hajde za mnom!” Ovo otkrivenje nije Petra obes-hrabrilo. Bio je gotov da podnese bilo kakvu smrt za Gospoda. IZ 300.3

Kao mnogi drugi, Petar je do sada poznavao Krista samo u tijelu; ali tako ne će biti u buduće. On ga je ljubio kao čovjeka, kao Učitelja od Boga poslanog ali sada ga je ljubio kao Boga. Ličnim iskustvom je naučio da je Krist sve u svemu. Sada je bio pripremljen da uzme udio u Kristovom djelu žrtve. Kad su ga na kraju njegovog života vodili da ga razapnu na križ, on je zatražio da ga razapnu glavom prema dolje. Stradati kao što je njegov Učitelj stradao, činilo mu se odviše velika čast. IZ 300.4

Riječi: “Hajde za mnom” bile su za Petra pune značenja. Njemu je bila data pouka, koja se odnosila ne samo na njegovu smrt, već i na svaku pojedinost njegovog života. Do ovog časa, Petar je bio sklon da radi nezavisno. Pokušavao je da sam donosi planove za Božje djelo, umjesto da se prilagodi Božjim planovima. Ali time što je žurio ispred Gospoda, nije ništa postigao. Isus mu je rekao: “Hajde za mnom”. Ne trči ispred mene, inače ćeš morati sam da se boriš sa Sotoninim silama. Daj da ja idem ispred tebe, tako te neprijatelj neće pobijediti. IZ 300.5

Dok je Petar išao pored Isusa, primijetio je da Ivan ide za njima. U njemu se pojavila želja da sazna kakva budućnost čeka tog učenika, i rekao je Isusu: “Gospode, a šta će s ovim biti?” A Isus mu reče: “Ako hoću da on ostane, dok ja ne dođem, šta se to tebe tiče, ti hajde za mnom”. Petar je trebalo da razume da mu je Isus otkrio ono, što je za njega najpotrebnije. Dužnost je svakoga da ide za Isusom ne brinući se o zadatku određenom drugome. Rekavši za Ivana: “Ako hoću da on ostane, dok ja ne dođem”, Spasitelj se nije obavezao da će ga sačuvati u životu do svog ponovnog dolaska. On je samo naglasio svoju vrhovnu moć, i kazao je da kad bi čak i želio to da učini — to jest da ostavi Ivana u životu do svog povratka, — Petra se to ne bi ticalo, Petrova i Ivanova budućnost je u rukama Gospodnjim. Jedan i drugi treba da samo poslušno idu za Isusom. IZ 301.1

Koliko su njih danas slični Petru! Oni se toliko brinu o poslovima i dužnostima drugih da zanemaruju svoje vlastite dužnosti. Naša je dužnost da gledamo na Krista i da idemo za njim. Mi primjećujemo pogrješke i mane karaktera kod naših bližnjih, jer je čovječanstvo puno slabosti. Ali u Kristu ćemo naći savršenstvo; posmatrajući njega, mi ćemo se preobaziti. IZ 301.2

Ivan je doživio duboku starost. On je bio očevidac razorenja Jeruzalema i vidio je ruševine veličanstvenog hrama. Sve do svojih posljednjih dana Ivan je sa ljubavlju služio svome Gospodu. On je stalno slao crkvama ovu važnu preporuku: “Ljubazni, ljubimo jedan drugoga... Koji stoji u ljubavi, u Bogu stoji, i Bog u njemu stoji”.5 IZ 301.3

Petar je bio ponovo primljen u apostolsku službu, ali čast i ugled, koji je primio od Krista, nisu mu dali prvenstvo nad njegovom braćom. To jasno proizlazi iz odgovora, koji je Krist dao na Petrovo pitanje: “A šta će biti s ovim?” Isus je odgovorio: “Šta se tebe to tiče. Ti hajde za mnom!” Petar nije bio postavljen za poglavara crkve. Milost, koju mu je Isus pokazao, oprostivši mu odricanje i povjerivši mu dužnost da pase njegovo stado, kao i vjernost kojom je Petar radio za Krista, vratili su mu povjerenje njegove braće, njegov je utjecaj u Crkvi bio velik. Ali Petar nije nikada zaboravio pouke, koje mu je Krist dao kraj Galilejskog mora. Pišući crkvama, nadahnut Svetim Duhom, on im je rekao: IZ 301.4

“Evo preporuka koje upućujem starješinama, koje su među vama, ja koji sam takođe srarješina i svjedok Kristova trpljenja, i imam dio u slavi, koja će se javiti. Pasite stado Božje, koje vam je predano i nadgledajte ga, ne silom nego dobrovoljno i ne za nečist dobitak, nego iz dobra srca, i ne kao da vladate onima, koji su vam u dio povjereni, nego budite ugled stadu. I kad se pojavi poglavar pastirski, primit ćete nepropadljiv vijenac slave”.6 IZ 301.5

Prvi učenici su otišli da propovijedaju Riječ. Oni su svojim životom otkrili Krista. “I Gospod ih potpomaga, i riječ potvrđivaše čudesim, koja su poslije slijedila”.7 Njegovi učenici počeli su da se spremaju za svoj rad. U danima, koji su prethodili izlivanju Svetoga Duha, oni su ce sastajali i otklonili su sve nesuglasice. Svi su bili složni. Vjerovali su Kristovom obećanju da će dobiti blagoslov i u vjeri su se molili. Nisu tražili blagoslov samo za sebe, jer je na njima ležao teret za spasenje mnogih duša. Evanđelje se trebalo odneti svima, zato su tražili silu, koju im je Krist obećao. Tada se Duh Sveti izlio na njih, i hiljade su se obratili u jedan dan. IZ 301.6