Isusov život
Poglavlje 53—Svršetak borbe na križu
Krist nije predao svoj život dok nije izvršio svoj posao. Njegov poslednji uzdah bio je praćen uzvikom: “Svrši se!”1 Bitka je bila dobijena. Njegova desnica i sveta mišica njegova izvojevale su pobjedu. Kao pobjednik podigao je zastavu na vječnim visinama. Kakve li radosti za anđele! Cijelo nebo se radovalo Spasiteljevoj pobjedi. Sotona je bio pobjeđen, i znao je da je njegovo carstvo izgubljeno. IZ 268.1
Riječi: “Svrši se!” imaju duboko značenje za anđele i stanovnike drugih svjetova. Ovo veliko djelo otkupljenja izvršeno je ne samo za nas nego i za njih. Oni sa nama dijele plodove Kristove pobjede. IZ 268.2
Tek poslije Isusove smrti, bio je Sotonin karakter jasno otkriven anđelima i drugim svjetovima. Knez pobune se tako vješto pretvarao da čak sveta bića nisu mogla razumjeti njegove pobude. Oni nisu jasno uočili suštinu njegove pobune. IZ 268.3
Biće, koje se pobunilo protiv Boga, odlikovalo se izvanrednom silom i slavom. Gospod kaže govoreći o Luciferu : “Ti si pečat savršenstva, bio si pun mudrosti i sasvim lijep”.2 Pošto je zgriješio, njegova je moć obmane bila toliko veća, i bilo je još teže otkriti njegov karakter, zbog uzvišenog položaja, koji je zauzimao kod Oca. IZ 268.4
Bog je mogao uništiti sotonu, i one koje su imali prema njemu naklonost, tako lako, kao što mi možemo baciti kakav kamenčić. Ali on to nije učinio, jer pobunu nije trebalo slomiti silom. Samo se sotona služi nasiljem. Božja načela su sasvim drukčija; temelj njegove vlasti je dobrota, milost i ljubav. Jedino sredstvo, koje on upotrebljava, jeste da razumna bića upozna sa svojim načelima. Božja vlast je moralna vlast; istina i ljubav osiguravaju joj pobjedu. IZ 268.5
Božji je plan da sve postavi na vječan temelj sigurnosti; na nebeskom je vijeću bilo, dakle, odlučeno da se da sotoni rok, da mu se omogući da otkrije načela, koja su temelj njegove vlasti, pošto je tvrdio da su njegova načela bolja od Božjih. Njemu je data prilika da pred očima cijelog svemira otkrije svoja načela. IZ 268.6
Sotona je naveo ljude na grijeh. Odmah poslije čovjekovog pada, Bog je otkrio ljudima plan spasenja. Za vrijeme četiri hiljade godina Krist se trudio da podigne čovjeka, dok ga je sotona stalno gurao u ponor i poniženja. Sve to je pratio cio svemir. IZ 269.1
Kad je Isus došao na svijet, sotonine sile podigle su se protiv njega. Od časa kad se Isus pojavio kao malo dijete u Betlehemu, nasilnik je pokušavao da ga pogubi. Svim sredstvima je nastojao da onemogući Isusu da pokaže savršeno djetinjstvo, bezgrešnu mladost, svetu službu i žrtvu bez mane. Ali sotona je doživio poraz. Nije mu uspjelo da navede Isusa na grijeh, ni da ga obeshrabri, ni da ga odvrati od djela, koje je došao da izvrši na zemlji. Od pustinje do Golgote, sotona se žestoko gnjevio na Isusa, ali što je njegov gnjev bio žešći, to se Isus čvršće držao Očeve ruke i odlučno je koračao naprijed svojom mučeničkom stazom. Svi sotonini pokušaji da ga obeshrabri i pobijedi, samo su još više otkrili Isusov bezgrješan karakter. IZ 269.2
Cijelo nebo, kao i stanovnici svjetova, koji nisu poznali grijeh, bili su svjedoci sukoba. Svi su sa najvećim nestrpljenjem očekivali ishod borbe. Gledali su Spasitelja kad je ušao u Getsemanski vrt; kako se njegova duša grči od užasa guste tame. Čuli su bolni uzvik: “Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čašal“3 Vidjeli su da Isus, kada ga je Otac napustio, osjeća strašniji bol nego u času svoje posljednje samrtne borbe. Krvav znoj izlazio je iz njegovih pora i padao je kapljama na zemlju. Tri puta se Isus molio da ga čaša mimoiđe. Nebo nije moglo više podnijeti taj prizor, i tada je vjesnik nade bio poslan Božjem Sinu. IZ 269.3
Nebo je posmatralo Žrtvu, kad je bila predana u ruke razbojnika, koji su je nasilno vukli od suda do suda, dok joj se svjetina rugala. Slušalo je ruganje progonitelja Isusovom niskom porijeklu; čulo je kako se jedan od omiljenih Isusovih učenika zakletvom i preklinjanjem odrekao svog Učitelja. Posmatralo je Sotonin gnjev i njegov utjecaj na ljudska srca. Kakvog li strašnog prizora! Spasitelj je u ponoći bio uhvaćen u Gestemaniji, vukli su ga od sudnice do sudnice, dvaput su ga izvodili pred svećenike, dvaput pred Sinedrion, dvaput pred Pilata, jedanput pred Iroda. Bio je ružen, šiban, osuđen, vođen na Golgotu, noseći težak križ usred naricanja jeruzalemskih kćeri i ruganja gomile. IZ 269.4
S bolom i čuđenjem posmatralo je nebo Krista razapetog na križ, gledalo je kako mu krv teče iz ranjenih slepočica, kako mu čelo pokriva krvav znoj. Iz ruku i nogu, na kojima su se širile rane pod težinom tijela, kapala je krv na kamen, koji je bio izdubljen da bi se u njega mogao metnuti križ. Zbog užasnih muka i tereta grijeha, koji je pritiskivao njegovu dušu, Isususovo je disanje bivalo sve brže i teže. Cijelo je nebo, iznenađeno, slušalo Kristovu molitvu usred njegovih strašnih muka: “Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine!“.4 Tu su stajali ljudi, stvoreni po Božjem obličju, koji su se ujedinili da oduzmu život jedinoiodnom Božjem Sinu. Kakvog li prizora za cio svemir! IZ 269.5
Poglavarstva i sile tame skupili su se oko križa, obavijajući ljudska srca paklenom sjenkom nevjerstva. Ova bića, koja je Bog stvorio da stoje pred njegovim prijestolom, bila su nekad veličanstvena i slavna; njihova ljepota i svjetlost bili su u skladu sa njihovim uzvišenim položajem. Bogata mudrošću Božjom i odjevena u nebesku slavu, ova bića bili su službenici Boga. Ali tko bi sada mogao prepoznati u ovim palim anđelima sjajne serafime, koji su nekada služili u nebeskim dvorovima. IZ 270.1
Sotonske sile udružile su se sa zlim ljudima, potstičući narod da vjeruje da je Krist najveći grešnik, koga treba mrziti. Oni, koji su se Kristu rugali, i koji su ga razapeli na križ, bili su svi prožeti duhom prvo velikog pobunjenika. On im je stavio u usta ružne i odvratne riječi. On ih je ispunjavao mržnjom i pakošću. Ali svim tim nije ništa postigao. Da se na Kristu bio našao samo jedan grijeh, da je u jednoj točci popustio sotoni, da bi izbegao strašne muke, neprijatelj Boga i ljudi bi slavio pobjedu. Krist je priklonio glavu i izdahnuo, ali je do kraja ostao vjeran i poslušan Bogu. “I Čuh glas veliki na nebu, koji govori: Sad dođe spasenje i sila i carstvo Boga našega, vlast Kristu njegovu, jer je zbačen opadač braće naše, koji ih je opadao pred Bogom našim dan i noć”.5 IZ 270.2
Sotona je bio razotkriven. Njegov je sistem vladavine bio žigosan pred očima anđela, koji nisu zgrešili i pred cijelim svemirom. On se pokazao kao ubica. Prolivši krv Božjeg Sina, izgubio je poslednju naklonost nebeskih anđela. Otsada će biti ograničeno polje njegovog rada. Makar kakvo bilo njegovo držanje, on ne će više moći da prati anđele u nebeske dvorove i da optužuje pred njima Kristovu braću da su odevena u haljine oskvrnjene grijehom. Posljednja veza, koja je spajala sotonu sa nebeskim svijetom, bila je sada prekinuta. IZ 270.3
Ipak sotona nije bio toga časa uništen. Ni tada nisu anđeli potpuno shvatili šta ustvari znači ta velika borba. Trebalo je da se načela, koja su bila u pitanju, još potpunije otkriju. Za dobro ljudi, trebalo je da se sotoni produži postojanje, da bi se pokazala suprotnost između kneza svjetlosti i kneza tame. Svatko će služiti onome, koga bude izabrao. IZ 270.4
Kad je izbio veliki sukob, sotona je izjavio da se Božji zakon ne može držati, da je pravda nepomirljiva sa milošću i da u slučaju pre-stupanja zakona, nema oproštenja za grešnika. Svaki grijeh treba da primi svoju kaznu, tvrdio je sotona; Bog, kad bi se grešniku smilovao, ne bi bio Bog istine i pravde. Sotona je likovao, kad su ljudi prestupili Božji zakon i pogazili njegove zapovijesti. Time je dokazano, tvrdio je on, da se zakon ne može držati, i da se čovjek ne može spasti. Pošto je poslije svoje pobune bio isteran sa neba, sotona je tvrdio da ljudski rod treba da bude zauvijek lišen Božje naklonosti. Bog ne može da bude pravedan, tvrdio je on, i u isto vrijeme milostiv prema grešnicima. IZ 270.5
Ali kao grešnik, čovjek je bio u drugom položaju nego sotona. Na nebu je Lucifer zgrešio u svjetlosti Božje slave. Božanska je ljubav bila njemu otkrivena više nego bilo kojem drugom stvorenju. Iako je razumio Božji karakter i poznavao njegovu dobrotu, sotona je ipak odlučio da ide putem svoje sebične, nezavisne volje. Poslije njegovog konačnog izbora, Bog nije mogao više ništa da učini da ga spase. Ali, nasuprot tome, čovjek je bio prevaren, njegov je duh bio pomračen Sotoninim obmanama. Čovjek nije poznavao visinu i dubinu Božje ljubavi. Postojala je jedna mogućnost: upoznati njega sa tom ljubavlju. Postojala je nada da će čovjek, posmatranjem božanskog karaktera, biti privučen natrag Bogu. IZ 271.1
Kroz Krista otkrivena je Božja milost ljudima; ali milost ne isključuje pravdu. Zakon ima za cilj da nas upozna sa osobinama božanskog karaktera; ali nijedna titla ili najmanje slovo iz tog zakona ne može se promijeniti da bi se opravdao čovjekov pad. Umjesto da promijeni zakon, Bog je sam sebe prinio na žrtvu u ličnosti Krista za otkupljenje čovjeka: “Bog bješe u Kristu i svijet pomiri sa sobom”.6 IZ 271.2
Zakon traži pravdu, — pravedan život, savršen karakter; ali čovjek ne može to dati Bogu. Krist, došavši na zemlju kao čovjek, živio je svetim životom i izgradio savršen karakter. Takav karakter pruža on kao poklon svima, koji žele da ga prime. On daje svoj život za život ljudi. Na taj način oni primaju oproštenje grijeha koje su ranije učinili, i to kroz Božju milost i strpljivost. Još više: Krist daje ljudima Božje osobine. On izgrađuje ljudski karakter po uzoru na božanski — daje mu silu i duhovnu ljepotu. Tako se pravda, koju traži zakon, ispunjava u onima, koji vjeruju u Krista. Tako Bog može “da je pravedan i da opravda onoga, koji vjeruje u Isusa”.7 IZ 271.3
Božja- ljubav dolazi do izražaja kako u njegovoj milosti, tako i u njegovoj pravdi. Pravda je temelj njegovog prijestola i plod njegove ljubavi. Sotona je namjeravao da rastavi milost od istine i pravde. On je pokušao da dokaže da je pravda božanskog zakona neprijatelj mira. Ali Krist je pokazao da su pravda i mir u Božjem planu nerazriješivo povezani, i da jedno ne može da postoji bez drugoga. “Milost i istina sretoše se, a pravda i mir poljubiše se”.8 IZ 271.4
Krist je svojim životom i smrću pokazao da pravda Božja ne isključuje njegovu milost, nego da grešnik može dobiti oproštenje, i da se savršen zakon može držati savršeno. Tako su bile odbačene sotonine optužbe. Bog je pružio čovjeku nepobitne dokaze o svojoj ljubavi. IZ 271.5
Sada se počela širiti druga zabluda. Sotona tvrdi da je milost ukinula pravdu, i da je Kristova smrt imala za posljedicu ukidanje Očevog zakona. Ali ako bi se zakon mogao promijeniti ili ukinuti, onda ne bi bila potrebna Kristova smrt. Ukinuti zakon značilo bi ovjekovječiti prijestup i staviti čovjeka pod sotoninu vlast. Isus je bio razapet na križ baš zato, što je zakon nepromjenljiv i što se čovjek ne može drukčije spasti nego držanjem njegovin načela. Sotona pokušava dokazati da je zakon bio ukinut upravo onim sredstvima, koja je Krist upotrebio da ga utvrdi. Baš na tom području vodit će se posljednja bitka između Krista i sotone. IZ 271.6
Da zakon, koji je Bog proglasio svojim ustima, ima nedostataka, da se on morao u nekim svojim dijelovima izmijeniti, — eto to sotona danas tvrdi. To je posljednja velika zabluda, koju on pokušava da proširi u svijetu. Nije potrebno da napada cijeli zakon; ako uspije da navede ljude da prezru jedno jedino načelo, njegov je cilj postignut. “Jer koji god sav zakon drži, a pogriješi u jednome, kriv je za sve”.9 IZ 272.1
Borba protiv Božjeg zakona počela je na nebu i trajat će do kraja. IZ 272.2
Svaki će se čovjek okušati. Poslušnost ili neposlušnost — to je izbor pred kojim stoji cio svijet. Kad bude potpuno ostvaren plan spasenja, Božji karakter će se otkriti pred očima svih razumnih Božjih stvorenja IZ 272.3
Svi će vidjeti da su načela njegovog zakona savršena i nepromjenljiva. Grijeh je pokazao svoju prirodu, i sotona svoj karakter. Iskorjenjivanje grijeha opravdat će Božju ljubav i uzdići će njegovu čast pred svemirom, u kome žive bića, kojima je radost da vrše Božju volju, i kojima je u srcu njegov zakon. IZ 272.4
Uništenje grijeha i sotone za svu vječnost je osigurano. Otkupljenje čovjeka je svršena činjenica, i svemir je zauvijek siguran od svakog iznenađenja. Krist je unaprijed vidio plodove žrtve prinijete na Golgoti Sve je ovo on obuhvatio svojim pogledom, kad je na križu uzviknuo: “Svrši se!” IZ 272.5