Istorija Otkupljenja

Drugo poglavlje—Stvarante

Otac i Sin upustili su se u veličanstveno, čudesno djelo o kojemu su razmišljali - u stvaranje svijeta. Zemlja je izašla iz ruke Stvoritelja izuzetno lijepa. Bilo je tu planina i brežuljaka i ravnica; porazmještene između njih bile su rijeke i vodene površine. Zemlja nije bila jedna jedina nepregledna ravnica, već je jednoličnost prizora bila prekidana bregovima i planinama, ne tako visokim i nazubljenim kao što su danas, već pravilnog i prekrasnog oblika. Gole, visoke stijene nigde se nisu mogle vidjeti, jer su ležale ispod površine kao neki kostur Zemlje. Vode su bile ravnomjerno rasporđene. Bregovi, planine i prekrasne ravnice bile su ukrašene biljkama i cvijećem, visokim, veličanstvenim drvećem svih vrsta, koje je bilo mnogo puta veće i mnogo ljepše od današnjeg drveća. Vazduh je bio čist i zdrav, i Zemlja je izgledala kao sjajna palača. Anđeli su posmatrali čudesna i prekrasna Božja djela i uzvikivali od radosti. IO 10.1

I pošto je Zemlja bila stvorena i zvijeri na njoj, Otac i Sin su ostvarili svoju namjeru koja je bila zamišljena prije pada Sotone, da načine čovjeka po svome liku. Radili su zajednički prilikom stvaranja Zemlje i svakog živog stvorenja na njoj. A onda je Bog rekao svome Sinu: “Hajde na načinimo čovjeka (20) po svome liku!” Kada je izašao iz ruke svoga Stvoritelja, Adam je bio plemenita rasta i prekrasne simetrije. Bio je više nego dva puta viši od ljudi koji sada žive na Zemlji i skladnih proporcija. Njegove karakteristike su bile savršene i prekrasne. Boja njegovog lica nije bila ni bijela ni žućkasta, već ružičasta, blistajući bogatim sjajem zdravlja. Eva nije bila tako visoka kao Adam. Njena glava mu je dosezala malo iznad grudi. I ona je bila savršeno skladna i vrlo lijepa. IO 10.2

Ovaj bezgrešni par nije nosio nikakvu vještačku odjeću. Bili su pokriveni ogrtačem svjetlosti i slave, onakvim kakvoga nose anđeli. Dok su živjeli u poslušnosti Bogu, bili su okruženi svjetlosnim krugom. Iako je sve što je stvorio bilo savršeno lijepo, iako je izgledalo da ništa ne nedostaje Zemlji koju je Bog stvorio da usreći Adama i Evu, ipak je Bog pokazao svoju veliku ljubav prema njima zasadivši vrt posebno za njih. Trebalo je da dio svoga vremena srećno provode u obrađivanju vrta, dio u primanju posjeta anđela, u slušanju njihovih uputstava i u zadovoljnom razmišljanju. Njihov posao nije bio zamoran, već ugodan i osvježavajući. Ovaj prekrasni vrt trebalo je da bude njihov dom. IO 10.3

U ovaj vrt Gospod je stavio drveće svih vrsta, korisno i lijepo. Bilo je stabala punih raskošnog voća, bogatog mirisa, prekrasnog izgleda, ugodnog ukusa, koje je Bog odredio za hranu svetom paru. Bilo je tu krasnih loza koje su rasle u visinu, otežale od tereta grozdova, kakvi se više nigdje nisu mogli vidjeti poslije pada u grijeh. Grozdovi su bilo vrlo veliki i različitih boja; neki su bili skoro crni, neki purpurni, crveni, ružičasti, ili svijetlo zeleni. Ovaj prekrasni i bogati teret grozdova na (21) grančicama loze dobio je ime grožđe. Loze se nisu vukle po tlu, iako nisu bile naslonjene na letvice, ali ih je teret roda ipak vukao prema zemlji. Adam i Eva su dobili ugodan zadatak da oblikuju prekrasne sjenice od grana loze, da ih usmjeravaju tako da postanu boravišta od prirodnog, prekrasnog, živog drveća i lišća, opterećenih mirisnim rodom. IO 11.1

Zemlja je bila odjevena prekrasnim zelenim pokrivačem, dok su milijarde mirisnih cvjetova svih vrsta i veličina provirivale iz njega u bogatom preobilju. Sve je bilo ukusno i slavno raspoređeno. Usred vrta stajalo je drvo života, čija je slava nadmašivala slavu sveg ostalog drveća. Njegov rod je ličio na jabuke od zlata i srebra, i trebalo je da ovjekoveči besmrtnost. Njegovo lišće je imalo ljekovita svojstva. IO 11.2