Istorija Otkupljenja

Anđelova poruka

Isaak je povjerovao Bogu. Bio je naučen na bezuslovnu poslušnost svome ocu, a volio je i poštovao i Boga oca svojega. Mogao se oduprijeti svome ocu da je odlučio da to učini. Međutim, pošto je s ljubavlju zagrlio svoga oca, dozvolio je da bude vezan i položen na drva. I kada se očeva ruka podigla da ubije sina, jedan Božji anđeo, koji je bilježio cjelokupnu Abraamovu vjernost na putu prema Moriji, pozvao ga je sa neba, govoreći: „Abraame, Abraame! A on reče: evo me! I on reče: ne diži ruke svoje na mladića, niti mu išta čini: jer sada znam da se bojiš Boga, pošto vidjeh da mi nisi uskratio svoga sina, svoga jedinoga sina!” (82) IO 57.3

„I Abraam podiže oči svoje i vide i gle, ovan koji se rogovima zapleo u grmlje: i otide Abraam i uze ovna i prinese ga na žrtvu paljenicu umjesto sina svojega.” IO 57.4

Abraam je sada potpuno i plemenito položio ispit, i svojom vjernošću nadoknadio nedostatak savršenog povjerenja u Boga, koji ga je naveo da uzme Agaru za ženu. Poslije ovog izražavanja njegove vjere i njegovog povjerenja, Bog je obnovio svoje obećanje koje je dao Abraamu. „I anđeo Božji pozva Abraama s Neba po drugi put i reče: sobom se zakleh, reče Gospod, pošto si to učinio, i pošto mi nisi uskratio sina svojega, jedinca svojega: da ću blagosiljajući tebe blagosloviti i umnožavajući tvoje potomstvo umnožiti da ga bude kao zvijezda na nebu i kao pijeska na morskoj obali; i tvoje će potomstvo držati vrata neprijatelja tvojih, i u potomstvu tvome blagosloviće se svi narodi na Zemlji; jer si slušao glas moj!” (83) IO 58.1