Istorija Otkupljenja

Prvo poglavlje—Pad Lucifera

Lucifer je na Nebu, prije svoga pada, bio moćan i uzvišen anđeo, u časti odmah do Božjeg milog Sina. Njegovo lice, kao i lice ostalih anđela, bilo je blago i blistalo je srećom. Njegovo čelo, visoko i široko, pokazivalo je snažan intelekt. Njegov lik je bio savršen; držanje plemenito i veličanstveno. Posebna svjetlost obasjavala je njegovo lice i njegovu okolinu sjajnije i ljepše od svjetlosti drugih anđela; iako je Hrist, Božji dragi Sin, nadmašivao sjajem sve anđeoske čete i bio jedno s Ocem prije stvaranja anđela. Lucifer je zavidio Hristu i postepeno je prisvajao vlast koja je pripadala jedino Hristu. IO 5.1

Veliki Stvoritelj je sazvao nebesku vojsku da bi u prisutnosti svih anđela odao posebnu čast svome Sinu. Sin je sjedio na prijestolju zajedno s Ocem, a nebesko mnoštvo svetih anđela bilo je okupljeno oko njih. Otac je onda objavio da je sam odredio da Hrist, Njegov Sin, bude jednak Njemu; tako da gdje god je Sin prisutan, kao da je i Otac prisutan. Riječ Sina treba da bude poštovana kao i riječ samoga Oca. On je svome Sinu dao vlast da zapovijeda nebeskoj vojsci. Sin će posebno djelovati zajedno s Ocem prilikom očekivanog stvaranja Zemlje (13) i svih živih stvorenja koja će postojati na njoj. On će ostvarivati Njegovu volju i Njegove namjere, ali ništa neće činiti sam od sebe. Očeva volja će se ispunjavati u Njemu. IO 5.2

Lucifer je bio zavidan i ljubomoran na Isusa Hrista. Međutim, kada su se svi anđeli poklonili Isusu u znak priznanja Njegovog vrhovništva, visoke vlasti i zakonite vladavine, i on se poklonio zajedno s njima; ali je njegovo srce bilo puno zavisti i mržnje. Hrist je bio uključen u posebne savjete Božje i znao je sve Božje planove, dok je Luciferu to znanje bilo uskraćeno. On nije znao, niti mu je bilo dozvoljeno da zna, Božje namjere. Međutim, Hrist je bio priznati vladar Neba, Njegova moć i Njegova vlast bile su iste kao i samoga Boga. Lucifer je mislio da je miljenik Neba među anđelima. Bio je visoko uzdignut, ali to nije doprinijelo da izrazi zahvalnost i slavu svom Stvoritelju. Čeznuo je za položajem samoga Boga. Ponosio se svojim dostojanstvom. Znao je da uživa poštovanje anđela. Bio mu je povjeren i poseban zadatak. Nalazio se u neposrednoj blizini velikog Stvoritelja, i neprekidni zraci slavne svjetlosti koja je okruživala vječnoga Boga i njega su posebno obasjavali. Sjećao se kako su anđeli slušali njegove zapovijesti s radosnom hitrinom. Zar nije i njegova odjeća bila svijetla i prekrasna? Zašto bi, onda, Hrist bio poštovan više od njega? IO 5.3

Otišao je iz neposredne blizine Oca, nezadovoljan i pun zavisti prema Isusu Hristu. Prikrivajući svoje prave namjere, okupio je oko sebe anđeoske čete. Iznio je svoju temu, u stvari govorio je o sebi. Kao onaj koji je ožalošćen, pričao je o prednosti koju Bog daje Isusu, zanemarujući njega. Rekao im je da će od toga trenutka na dalje biti ukinute sve slatke slobode koje su anđeli uživali. Pa, zar nije postavljen (14) vladar nad njima, kojemu će od toga časa morati da ukazuju podaničku čast? Rekao im je da ih je sazvao da ih uvjeri da se više nikada neće pokoravati tom ugrožavanju njihovih i svojih prava; da se više nikada neće pokloniti Hristu; da će uzeti čast koja je trebalo da mu bude data i da će postati zapovjednik svih onih koji odluče da ga slijede i da slušaju njegov glas. IO 6.1

I došlo je do prepirke među anđelima. Lucifer i njegovi podržavatelji željeli su da preinače Božju vladavinu. Bili su nezadovoljni i nesrećni zato što nisu mogli da sagledaju Njegovu neispitljivu mudrost i da ustanove s kakvim namjerama je Bog uzdigao svoga Sina i zašto mu je povjerio tako neograničenu moć i zapovjedništvo. Pobunili su se protiv vlasti Sina. IO 6.2

Anđeli koji su ostali vjerni i istiniti pokušali su da usaglase ovog moćnog, buntovnog anđela s voljom Stvoritelja. Opravdavali su božansku odluku da prenese čast na Hrista, i snažnim razlozima pokušavali da osvjedoče Lucifera da sada nema ništa manje časti nego što ju je imao prije nego što je Otac objavio koje je časti povjerio svome Sinu. Oni su jasno naglasili da je Hrist Božji Sin, da je postojao zajedno s Ocem prije nego što su anđeli stvoreni, da je On uvijek stajao s desne strane Oca i da Njegova blaga, na ljubavi utemeljena vlast nikada do tada nije bila osporavana; da nije izricao nikakve zapovijesti osim onih koje su nebeske čete radosno izvršavale. Govorili su da Hrist, primivši posebnu čast od Oca u prisutnosti anđela, nije ništa oduzeo od časti koju je Lucifer do tada uživao. Anđeli su plakali. Svim srcem su se trudili da ga nagovore da odbaci svoje pokvarene planove i da se pokori svome (15) Stvoritelju; jer je do tog trenutka sve bilo u miru i skladu, a do čega bi mogao dovesti taj otpadnički, buntovnički glas? IO 6.3

Lucifer je odbio da ih sluša. A onda se okrenuo od vjernih i istinitih anđela, optužujući ih da su robovi. Ovi anđeli, vjerni Bogu, bili su zaprepašteni kada su vidjeli da je Lucifer postigao uspjeh u svom nastojanju da podigne pobunu. Obećavao im je novu i bolju vlast od one koju su imali, vlast koja će svima osigurati slobodu. Veliko mnoštvo anđela je izrazilo svoju namjeru da ga prihvati kao vođu i svog vrhovnog zapovjednika. Kada je vidio da su njegovi napori postigli uspjeh, polaskao je sebi da će sada imati na svojoj strani sve anđele, da će sada biti jednak samome Bogu, i da će se njegov moćni glas čuti kako zapovijeda svim nebeskim četama. I ponovo su ga vjerni anđeli opomenuli i govorili mu kakve će posljedice imati njegovo ponašanje ukoliko bude ostao uporan, i da će Onaj koji je mogao da stvori anđele moći svojom snagom da obori svaku njihovu vlast i da na neki značajan način kazni njihovu drskost i strašnu pobunu. Kako bi samo mogli i pomisliti da se neki anđeo može usprotiviti Božjem zakonu koji je svet kao što je sam Bog svet! Opomenuli su buntovnike da zatvore svoje uši za Luciferove prijetvorne riječi i posavjetovali su njemu i svima koji su stali uz njega da se vrate Bogu, da priznaju svoj zločin koji su učinili već i samim pomišljanjem da posumnjaju u Njegovu moć. IO 7.1

Mnogi od Luciferovih sljedbenika bili su skloni da prihvate savjet vjernih anđela, da se pokaju zbog svog nezadovoljstva i da ponovo steknu povjerenje Oca i Njegovog dragog Sina. Moćni buntovnik je onda izjavio da poznaje Božji zakon i da će mu, ukoliko prihvati da bude ropski poslušan, biti oduzete sve časti koje je imao. Neće mu više biti povjerena njegova uzvišena misija. Kazao im je da (16) je on, zajedno s njima, otišao već suviše daleko da bi se mogao vratiti, i da će zato hrabro snositi sve posljedice, jer se nikada ne bi mogao prikloniti ropskoj poslušnosti Božjemu Sinu; da im Bog nikada neće oprostiti i da se sada moraju izboriti za svoju slobodu i silom steći položaj i vlast koja im nije bila dragovoljno dodijeljena. IO 7.2

Vjerni anđeli su brzo požurili Božjemu Sinu i upoznali ga sa onim što se događa među anđelima. Zatekli su Oca u razgovoru s njegovim voljenim Sinom, u traženju načina kojim će se, radi najboljeg dobra vjernih anđela, zauvijek onemogućiti uticaj koji je Sotona želio da stekne. Veliki Bog bi mogao smjesta izbaciti velikog varalicu sa Neba, ali to nije bila Njegova namjera. On će buntovnicima dati poštenu priliku da odmjere svoje snage i svoju moć s Njegovim Sinom i Njegovim vjernim anđelima. U tom sukobu će svaki anđeo izabrati stranu na kojoj će se boriti i to će biti objavljeno svima. I zato ne bi bilo sigurno dozvoliti bilo kome ko se sjedinio sa Sotonom i njegovom pobunom da i dalje ostane na Nebu. Takvi su stekli naviku da se ogorčeno bune protiv nepromjenljivog Božjeg zakona, i zato su nepopravljivi. Da je Bog iskoristio svoju moć da kazni starješinu buntovnika, nezadovoljni anđeli se ne bi izjasnili; i zato je Bog izabrao drugi put, naime, da svim nebeskim četama jasno pokaže svoju pravednost i svoj sud. IO 8.1