Istorija Otkupljenja

222/230

Šezdeset i treće poglavlje—Milenitum

Pažnja mi je ponovo bila usmjerena prema Zemlji. Bezakonici su bili uništeni, i njihova mrtva tijela su ležala na njenoj površini. Božji gnjev u obliku sedam posljednjih zala pohodio je stanovnike Zemlje, natjerujući ih da grizu jezike svoje od bola i da proklinju Boga. Lažni pastiri su predstavljali poseban cilj Gospodnjega gnjeva. Njihove oči su bile duboko upale u svoje rupe i njihovi jezici u njihova usta dok su još stajali na svojim nogama. I pošto su sveti bili izbavljeni Božjim glasom, bezakoničko mnoštvo je usmjerilo svoj gnjev prema grešnicima oko sebe. Zemlja je naizgled bila preplavljena krvlju i mrtva tijela su ležala od jednog do drugog njenog kraja. IO 312.1

Zemlja je izgledala kao zapuštena pustinja. Gradovi i sela, razdrmani zemljotresom, ležali su u ruševinama. Planine su se pokrenule sa svojih mjesta, ostavljajući iza sebe prostrane udubine. Grube stijene, izbačene iz mora ili istrgnute iz same zemlje, bile su razbacane po cijeloj njenoj površini. Veliko drveće, iščupano iz korijena, ležalo je na sve strane. I to će biti dom Sotone i njegovih zlih anđela u toku sljedećih hiljadu godina. Ovdje će biti zatvoren da luta tamo i amo po opustošenoj površini Zemlje i da posmatra posljedice svoje pobune protiv Božjeg zakona. U toku jedne hiljade godina moraće da uživa u rodovima prokletstva koje je sam prouzrokovao. (415) IO 312.2

Ograničen samo na ovu zemlju, neće imati prednost da obilazi druge planete, da kuša i uznemirava one koji nisu pali. Za vrijeme tog razdoblja Sotona će preživljavati strašne patnje. Još od njegovog pada njegove zle karakteristike su bile u stalnoj upotrebi. Međutim, sada će biti lišen svoje moći i ostavljen da razmišlja o ulozi koju je igrao od vremena svoga pada i da gleda unaprijed s drhtanjem i užasom u svoju zastrašujuću budućnost, kada će morati da plati za sva zla koja je učinio i da bude kažnjen za sve grijehe na koje je naveo ljude da ih učine. IO 312.3

Čula sam pobjedonosne uzvike anđela i otkupljenih svetih koji su zvučali kao glasovi desetak hiljada muzičkih instrumenata, zato što ih Sotona više neće ni kušati ni uznemiravati, ali i zato što su stanovnici drugih svjetova oslobođeni njegove prisutnosti i njegovih iskušenja. IO 313.1

Onda sam vidjela prijestolje; Isus i otkupljeni su sjedili na njima; i sveti su vladali kao carevi i sveštenici Bogu. Hrist, zajedno sa svojim narodom, sudio je mrtvim bezakonicima, upoređujući njihova djela s Knjigom pravila, Božjom Rječju, i rješavao svaki slučaj u skladu s djelima koja su činili za života. Onda su bezakonicima odmjerili i kaznu koju će morati da pretrpe u skladu sa svojim djelima; i to je bilo zapisano pored njihovog imena u knjizi smrti. Isus i sveti su, dakle, sudili Sotoni i njegovim anđelima. Sotonina kazna je morala da bude daleko veća od kazne dosuđene onima koje je on prevario. Njegove patnje su morale da budu daleko veće od njihovih i nisu se mogle ni uporediti s njihovima. I pošto izginu svi koje je on prevario, Sotona će i dalje biti živ i stradati mnogo duže od njih. IO 313.2

Pošto je bilo završeno suđenje mrtvim bezakonicima pri kraju razdoblja od hiljadu godina, Isus (416) je napustio grad, a sveti i povorka anđeoske vojske posli su za Njime. Isus se spustio na veliku planinu, koja se, čim je svojom nogom stupio na nju, raspala i pretvorila u veliku ravnicu. Onda smo pogledali prema gore i ugledali veliki, prekrasni grad sa dvanaest temelja i dvanaest vrata, po tri na svakoj strani, sa po jednim anđelom na svakim vratima. Povikali smo: „Grad! Grad veliki! Silazi od Boga s nebesa!” I on se zaista spustio u svem svojem sjaju i blistavoj slavi na veliku ravnicu koju mu je Isus pripremio. IO 313.3