Istorija Otkupljenja

221/230

Šezdeset i drugo poglavlje—Nagrada Spasenih

Onda sam vidjela veoma veliki broj anđela kako donose iz grada prekrasne krune - po jednu za svakog spasenog, s njegovim imenom urezanim na njoj. Kada je Isus zatražio krune, anđeli su mu ih pružili i svojom desnom rukom ljubazni Isus je stavio krune na glave svojih svetih. Na isti način anđeli su doneli i harfe, a Isus ih je podijelio svetima. Zapovjednici anđeoskih četa su prvi dodirnuli strune, a onda su se svi glasovi podigli u zahvalnoj, srećnoj hvali i sve ruke su vješto prelazile preko struna, izvodeći melodičnu muziku bogatih i savršenih tonova. IO 310.1

Onda sam vidjela Isusa kako vodi otkupljenu četu prema gradskim vratima. Uhvatio je vrata, pokrenuo ih na njihovim blistavim šarkama i otvorio, pozivajući narode koji su sačuvali istinu da uđu u grad. Sve u gradu je predstavljalo uživanje za oči. Bogata slava vidjela se na sve strane. Onda je Isus pogledao svoje otkupljene svete; njihova lica su blistala slavom; i dok ih je gledao očima punim ljubavi, progovorio je bogatim, muzikalnim glasom: „Pogledao sam muku duše svoje i zaista sam zadovoljan! Ova bogata slava pripada vama da je uživate vječno. Sve vaše tuge su prestale. Više neće biti smrti, ni žalosti, ni plača, niti će više biti ikakvog bola!” Vidjela sam kako se otkupljeno mnoštvo klanja i stavlja svoje krune kod Isusovih (413) nogu, i onda, kada ih je Njegova ljubazna ruka podigla, kako prelaze preko struna svojih zlatnih harfi i ispunjavaju cijelo Nebo bogatom muzikom i pjesmama u slavu Jagnjeta. IO 310.2

Zatim sam vidjela Isusa kako vodi svoj narod prema drvetu života i ponovo se čuo Njegov ljubazni glas, bogatiji od svake muzike koja je ikada doprla do ušiju smrtnika, kako govori: „Lišće ovoga drveta služi za izlječenje narodima. Uzmite svi i jedite!” Drvo života bilo je puno prekrasnog ploda u kojemu su sveti mogli obilno uživati, dok se u gradu uzdizao najslavniji prijesto od kojega je tekla čista rijeka vode života, bistra kao kristal. Sa svake strane rijeke života raslo je drvo života, a uzduž obala ove rijeke nalazilo se i drugo prekrasno drveće čiji je plod bio dobar za jelo. IO 310.3

Jezik je suviše slab i da samo pokuša da opiše Nebo. Dok su se ovi prizori pokazivali pred mojim očima, bila sam nijema od divljenja. Oduševljena neizrecivim sjajem i savršenom slavom, spustila sam svoje pero i uzviknula: „O, kakve li ljubavi! Kakve li čudesne ljubavi!” Ni najuzvišeniji jezik nije dovoljan da opiše slavu Neba ili nenadmašne dubine Spasiteljeve ljubavi. IO 311.1