Istorija Otkupljenja

201/230

Pedeset i treće poglavlje—Nebesko Svetilište

Tekst koji je više od svih drugih predstavljao temelj i glavni stub vjere u Hristov drugi dolazak glasio je ovako: „Do dvije hiljade i tri stotine dana i tada će se svetilište očistiti.” (Danilo 8,14) Ovo su bile poznate riječi svim čekaocima Gospodnjeg skorog dolaska. Usne hiljada vjernika ponavljale su ove riječi kao lozinku svoje vjere. Svi su osjećali da od događaja koje one opisuju zavisi ispunjenje njihovih najblistavijih očekivanja i najdražih nadanja. Bilo im je pokazano da se ovi proročki dani završavaju u jesen 1844. godine. Zajedno s ostatkom hrišćanskog svijeta i čekaoci Hristovog dolaska su vjerovali da Zemlja, ili neki njen dio, predstavlja svetilište i da čišćenje svetilišta označava čišćenje Zemlje ognjem posljednjeg velikog dana. Mislili su da će se sve dogoditi prilikom drugog Hristovog dolaska. Odatle i zaključak da će se Hrist vratiti na Zemlju 1844. godine. IO 281.1

Međutim, određeno vrijeme je došlo i Gospod se nije pojavio. Vjernici su znali da Božja Riječ ne može pogriješiti; prema tome, njihovo tumačenje proročanstva je moralo biti pogrešno; ali, gdje se krije pogreška? Mnogi su naglo presjekli nerazmrsivi čvor tvrdeći da se 2300 dana i noći ne završavaju 1844. godine. To mišljenje nije iza sebe imalo nikakav (375) razumni dokaz, osim činjenice da Hrist zaista nije došao u očekivano vrijeme. Tvrdili su da bi Hrist stvarno došao na Zemlju da očisti svetilište čisteći cijelu Zemlju ognjem; i pošto nije došao, ni dani se tada nisu mogli završiti. IO 281.2

Iako je većina čekalaca Hristovog dolaska odbacila svoje prvobitno tumačenje i izračunavanje proročkih razdoblja i u skladu s time poricala i vjerodostojnost pokreta utemeljenog na njemu, nekolicina se ipak ustručavala da odbaci načela vjere i iskustva utemeljenog na Pismu i na posebnom svjedočanstvu Svetoga Duha. Vjerovali su da su se držali zdravih načela tumačenja u svom proučavanju Pisma i da im je zato dužnost da se drže istina koje su već otkrili i da nastave da Bibliju istražuju na isti način. Upućujući iskrene molitve ponovo su razmotrili svoje vjerovanje da bi otkrili u čemu su pogriješili. Kada nisu uspjeli da otkriju neku grešku u svom tumačenju proročkih razdoblja, bili su navedeni da još jednom pažljivije razmotre problem svetilišta. IO 281.3