Istorija Otkupljenja

Trideset i osmo poglavlje—Pavlova Rana Služba

Pavle se zatim vratio u Damask i smjelo propovjedao u ime Isusa Hrista. Jevreji se nisu mogli suprotstaviti mudrosti njegovih dokaza, pa su se dogovorili da silom ućutkaju njegov glas - da ga ubiju. Apostol je saznao za njihov dogovor. Oni su budno čuvali gradska vrata, i danju i noću, da spriječe njegovo bjekstvo. Zabrinutost je navela učenike da se obrate Bogu u molitvi; jedva da su mogli da spavaju, zaokupljeni iznalaženjem puteva i načina da izabranom apostolu omoguće begstvo. Konačno su načinili plan po kojemu će ga spustiti s prozora na zidu u korpi po noći. I na taj ponižavajući način Pavle je pobjegao iz Damaska. IO 206.1

Krenuo je tada za Jerusalim, želeći da se upozna s apostolima, a posebno s Petrom. Bio je posebno željan da se upozna s tim galilejskim ribarom koji je živio, i molio se i razgovarao sa Hristom na Zemlji. Željnoga srca čeznuo je da se upozna sa starješinom apostola. Kada je ušao u Jerusalim, imao je potpuno promijenjene poglede prema gradu i hramu. Znao je sada da nad njima lebdi osvetnički Božji sud. IO 206.2

Bol i gnjev Jevreja zbog Pavlovog (276) obraćenja nisu imali granica. Međutim, on je bio čvrst kao stijena, ali se zanosio neopravdanom nadom da će njegovi prijatelji, kada im bude ispričao svoje prekrasno iskustvo, promijeniti svoje vjerovanje kao što je to on učinio i povjerovati u Isusa. On se strogo povodio za zahtjevima svoje savjesti u svom protivljenju Hristu i Njegovim sljedbenicima, ali kada je bio zaustavljen i osvjedočen u svoj grijeh, smjesta je odbacio svoje zle puteve i prihvatio vjeru u Isusa. Sada je bio potpuno uvjeren da će njegovi prijatelji i nekadašnji saradnici, kada saznaju okolnosti pod kojima je došlo do njegovog čudesnog obraćenja, kada budu vidjeli koliko se promijenio oholi farisej koji je progonio i predavao na smrt one koji vjeruju u Isusa kao Božjeg Sina, i oni postati svjesni svoje greške i pridružiti se redovima vjernika. IO 206.3

Pokušao je da se pridruži svojoj braći, učenicima; ali su veliki bili njegov bol i njegovo razočaranje kada je ustanovio da ga ne primaju kao jednoga od svojih. Oni su se sjećali kako ih je nekada progonio i sumnjali da glumi da bi ih prevario i uništio. Istina, čuli su o njegovom čudesnom obraćenju, ali kada se on smjesta povukao u Arabiju i kada poslije toga nisu o njemu čuli ništa određeno, nisu mogli da vjeruju glasinama o njegovoj velikoj promjeni. IO 207.1