Istorija Otkupljenja

Trideset i šesto poglavlje—Stefanova Smrt

Stefan je bio veoma vrijedan saradnik u Božjem djelu i smjelo je objavljivao svoju vjeru. „I tada ustadoše neki iz sinagoge koja se zvaše sinagoga Lebertinska, i Kirenijska i Aleksandr ijska i oni iz Kilikije i iz Azije, i raspravljahu se sa Stefanom. I ne mogahu nasuprot stati mudrosti i duhu kojim on govoraše.” Ovi učenici velikih rabina osjećali su se sposobni da u javnoj raspravi postignu potpunu pobjedu nad Stefanom, jer su ga smatrali neobrazovanim. Međutim, on je govorio, ne samo u sili Svetoga Duha, već je odmah postalo jasno cijelom nepreglednom skupu da je i on proučavalac proročanstava i obrazovan u svim pitanjima zakona. On je uspješno branio istinu koju je zastupao i potpuno je porazio svoje protivnike. IO 195.1

Sveštenici i glavari koji su posmatrali prekrasnu manifestaciju sile koja je pratila Stefanovu službu bili su puni ogorčene mržnje. Umjesto da popuste pod teretom dokaza koje je on iznio, odlučili su da utišaju njegov glas, time što će ga ubiti. IO 195.2

Uhvatili su zato Stefana i izveli ga pred vijeće Sanhedrina na suđenje. IO 195.3

Učeni Jevreji iz okolnih zemalja bili su pozvani da pobiju dokaze (262) optuženoga. Saul, koji se istaknuo kao vatreni protivnik Hristove nauke, i kao progonitelj svih koji su vjerovali u Njega, bio je prisutan. Taj učeni čovjek preuzeo je vodeću ulogu u parnici protiv Stefana. Poslužio se rječitošću i logikom rabina da dobije proces i da uvjeri narod da Stefan propovjeda prevarne i opasne nauke. IO 195.4

Međutim, Saul je u Stefanu našao protivnika jednako obrazovanog kao i on sam, čovjeka koji je imao puno razumijevanje za Božju namjeru da se evanđelje propovijeda i drugim narodima. Stefan je vjerovao u Boga Abramova, Isakova i Jakovljeva, potpuno svjestan prednosti koje uživaju Jevreji; ali je njegova vjera bila široka, znao je da je došlo vrijeme da istinski vjernici slave Boga ne samo u crkvama koje su rukom načinjene, već da po cijelome svijetu služe Njemu u Duhu i istini. Veo je pao sa očiju Stefana i on je sve do kraja shvatio sve što je Hrist ukinuo svojom smrću. IO 195.5

Sveštenici i glavari nisu uspijevali da se u bilo čemu suprotstave njegovoj jasnoj, smirenoj mudrosti, ali su ipak bili žestoki u svom protivljenju. Bili su odlučni da od Stefana načine primjer, i da osim toga, iako će na taj način zadovoljiti svoju osvetničku mržnju, spriječe i druge da, navedeni strahom, odbace njegova vjerovanja. Optužbe protiv njega su bile pripremljene na veoma nametljiv način. Lažni svjedoci bili su najmljeni da posvjedoče da su ga čuli da izgovara hulne riječi protiv hrama i zakona. Govorili su: „Jer smo ga čuli kako govori da će Isus iz Nazareta razoriti ovo mjesto i promijeniti običaje koje nam je Mojsije ostavio.” IO 196.1

Dok je Stefan stajao licem u lice sa svojim sudijama da se odbrani od optužbe za zločin hule, sveti sjaj je obasjavao njegovo lice. „I svi koji seđahu u vijeću, pogledaše u njega i vidješe lice njegovo kao lice anđela.” Mnogi od onih koji su gledali sjajno Stefanovo lice zadrhtali su i pokrili svoje lice, ali se njihovo tvrdokorno nevjerovanje i predrasude nisu predavali. IO 196.2