Istorija Otkupljenja

Trideset i drugo poglavlje—Dan Pedesetnice

Kada je Isus otvorio um svojih učenika da razumiju značenje mesijanskih proročanstava, osvjedočio ih je da je dobio svu vlast i na Nebu i na Zemlji i onda im naredio da idu i da propovjedaju evanđelje svakom stvorenju. Učenici, u kojima se iznenada obnovila stara nada da će Isus zauzeti svoje mjesto na Davidovom prijestolju u Jerusalimu, upitali su radoznalo: „Hoćeš li u to vrijeme obnoviti i carstvo Izraelovo?” (Dela 1,6) Spasitelj je u njihove misli unio izvjesnu nedoumicu o tom pitanju kada im je odgovorio da nije za njih „da znaju vremena I prilike, koje je Otac zadržao u svojoj vlasti” (Dela 1,7). IO 180.1

Učenici su počeli da se nadaju da će prekrasno izlivanje Svetoga Duha uticati na judejski narod da prihvati Isusa. Spasitelj se uzdržao od daljeg objašnjenja, jer je znao da će njihove misli biti prosvijetljene kada se Sveti Duh u punoj mjeri bude spustio na njih, i da će tada potpuno shvatiti kakvo djelo stoji pred njima; da će ga preuzeti tamo gdje ga je On ostavio. IO 180.2

Učenici su se okupili u gornjoj sobi, sjedinjeni u molitvama sa pobožnim ženama, s Marijom, majkom Isusovom, i sa braćom Njegovom. Ova braća, koja ranije nisu vjerovala, bila su sada (241) potpuno utvrđena u svojoj vjeri prizorima koji su pratili raspeće, ali i uskrsnućem i uznesenjem Gospodnjim. Okupljenih je bilo oko stotinu i dvadeset na broju. IO 180.3