Poruka Mladima

DOBRO RASUĐIVANJE I VLADANJE SOBOM U BRAKU

Oni koji se smatraju hrišćanima ne treba da stupe u brak dok to pitanje prethodno ne prouče brižljivo i s molitvom: da vide hoće li se Bog proslaviti njihovom bračnom zajednicom. Zatim treba ozbiljno da razmišljaju o posljedicama svih prednosti koje donosi sobom bračna veza, i u svim odlukama treba da ih vode sveta načela. PM 279.1

Posljedice treba predvidjeti. — Prije nego što povećaju svoju porodicu, treba da razmisle da li će se Bog proslaviti ili osramotiti njihovim donošenjem djece na svijet. Od početka svog bračnog života i u toku svih idućih godina, supružnici treba da se trude da proslave Boga. Trebalo bi mirno da razmisle mogu li da osiguraju egzistenciju svojoj djeci. Nemaju prava da donesu na svijet djecu koja bi bila na teret drugima. Imaju li supružnici posao kojim mogu izdržavati svoju porodicu, tako da ne padne na teret drugima? Ako nemaju, onda je zločin donijeti na svijet djecu kojoj bi nedostajala njega, hrana i odjeća. PM 279.2

Vladavina strasti. — Malo se o tome misli u ovo doba žurbe i pokvarenosti. Strasti vladaju i ne trpe nikakvo obuzdavanje, iako to ima za posljedicu slabost, bijedu i smrt. Neukrotive strasti ljudi, koji prije zaslužuju da ih nazovemo životinjama nego muževima, nameću ženama težak život odricanja, muka i patnji. Majke žive bijednim životom, nose skoro uvijek dijete u naručju i dovijaju se kako najbolje mogu da mu daju zalogaj hljeba u usta i da ga odjenu u neke prnje. Svijet je pun takve bijede. PM 279.3

Malo je prave, iskrene, požrtvovane ljubavi. Ona je nešto najrje-đe. Strast se naziva ljubavlju. Mnogo je žena povrijeđeno u svojim nježnim i čistim osjećajima, jer je bračni odnos dozvolio onome koga ona naziva svojim mužem da bude grub prema njoj. Njegova ljubav je tako niska da izaziva odvratnost u njoj. PM 280.1

Treba vladati sobom. — Mnoge porodice žive u najnesrećnijim prilikama, jer muž i otac dozvoljava da njegove niske sklonosti preovladavaju nad njegovim umnim i moralnim sposobnostima. Posljedica toga je osjećaj iznemoglosti i potištenosti, kojima je bez sumnje uzrok njihov nesređen život. Mi imamo svečanu obavezu prema Bogu da sačuvamo duh čist i tijelo zdravo kako bismo mogli činiti dobro čovječanstvu i dati Bogu savršenu službu. (Svjedočanstva za crkvu, 2:380, 381) PM 280.2