Stvaranje Patrijarsi I Proroci

55. poglavlje — Dijete Samuel

Ovo poglavlje zasniva se na 1. Samuelovoj 1 i 2,1-11.

Elkana, Levit s planine Efrajim, bio je imućan i uticajan čovjek koji je ljubio Boga i bojao ga se. Njegova je žena, Ana, bila vrlo pobožna osoba. Njen karakter se odlikovao blagošću, skromnošću, dubokom revnošću i plemenitom vjerom. SPP 297.1

Ovom je dobrom paru bio uskraćen blagoslov koji je svaki jevrejski par željno tražio: njihov dom nije razveseljavao dječji glas, a želja da očuva svoje ime navela je muža, kao i mnoge druge, da sklopi drugi brak. Međutim, ovaj korak, kao posljedica nedostatka vjere u Boga, nije donio sreću. Sinovi i kćeri su povećali porodicu, ali je radost i ljepota Božje svete ustanove bila okaljana, a mir u porodici narušen. Penina, druga žena, bila je ljubomorna i uskogrudna, a ponašala se oholo i drsko. Ani je nada bila slomljena, a život iscrpljujući teret, ali se ona ipak krotko suočila s kušnjom. SPP 297.2

Elkana je vjerno držao Božje propise. U Šilu se još uvijek održavalo bogosluženje, ali zbog nepravilnosti u službi od njega se nije zahtijevalo da služi, premda je on kao levit trebao biti nazočan. On je ipak odlazio s porodicom da se moli i prinese žrtvu na propisanim skupovima. SPP 297.3

Zao duh koji je donio prokletstvo u njihov dom osjećao se čak i tokom svetih praznika povezanih s Božjom službom. Nakon prinošenja žrtve zahvalnice cijela se porodica, prema utvrđenom običaju, okupila na svečan ali i radostan praznik. Elkana je tom prilikom majci svoje djece, svakoj kćerki i sinu, davao djelove žrtve, a kao znak ljubavi prema Ani, on joj je udjeljivao dvostruki dio, pokazujući time da je njegova ljubav prema njoj bila ista kao da je imala sina. Razjarena ljubomorom, druga je žena tražila prvenstvo kao ona kojoj je Bog ukazao posebnu čast i predbacivala Ani da je njena nerodnost dokaz Božjeg nezadovoljstva. Ovo se ponavljalo iz godine u godinu sve dok to Ana više nije mogla izdržati. Ne mogavši sakriti svoju bol, ona je neobuzdano plakala i povukla se s praznika. Njen ju je muž uzalud pokušavao utješiti. “Zašto plačeš, Ana? I zašto ne jedeš?” rekao je. “Nisam li ti ja vredniji nego deset sinova?” SPP 297.4

Ana ga nije ukoravala. Teret koji nije mogla dijeliti sa zemaljskim prijateljem ona je predala Bogu. Ona se revno molila da On ukloni njenu sramotu i daruje joj dragocjeni dar, sina kojeg će othraniti i odgojiti za Njega. Svečano se obavezala da će, ako joj se ispuni zahtjev, dijete od samog rođenja posvetiti Bogu. Ana se približila ulazu u Svetilište i u duševnoj boli ona se “pomoli... plačući gorko”. Ipak, ona je razgovarala s Bogom u tišini, ne izgovarajući riječ. U tim zlim vremenima takvi prizori bogoštovlja rijetko su se viđali. Svetkovanje praznika bez ukazivanja poštovanja, pa čak i pijanstvo, nisu bili neuobičajeni, čak ni na vjerskim praznicima, te je Eli, veliki sveštenik, posmatrajući Anu, pretpostavio da je bila pijana od vina. Misleći da izgovara zasluženi ukor, on joj se ozbiljno obratio: ‘Dokle ćeš biti pijana? Otrijezni se od vina što je u tebi!” SPP 297.5

Zapanjena i povrijeđena Ana je blago odgovorila: ‘Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna pića, nego izlijevam dušu svoju pred Jahvom. Ne sudi službenicu svoju kao ženu nevaljalu, jer sam od preteške tuge i žalosti tako dugo molila.” SPP 297.6

Veliki sveštenik je bio duboko dirnut jer je bio Božji čovjek i umjesto ukora on je izgovorio blagoslov: “Pođi u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila.” SPP 298.1

Anina molitva je bila uslišena. Ona je primila dar za koji je tako revno preklinjala. Dok je posmatrala dijete, ona ga je nazvala Samuel, “jer sam ga, reče, izmolila od Jahve.” Čim je dijete bilo dovoljno staro da se odvoji od majke, ona je ispunila svoju zakletvu. Voljela je dijete sa svim požrtvovanjem majčinskog srca. Dan za danom, dok je posmatrala njegov rast i slušala njegovo dječje tepanje, ona ga je sve više okruživala ljubavlju. On je bio njen jedini sin, naročit dar Neba, ali ona ga je primila kao blago posvećeno Bogu i nije ga željela uskratiti Onome koji ga je dao. SPP 298.2

Ana je još jednom otputovala sa svojim mužem u Šilo i prinijela svešteniku, u Božje ime, svoj dragocjeni dar, riječima: “Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila. Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova života: ta isprošen je od Jahve.” Eli je bio duboko impresioniran vjerom i predanjem ove Izraelke. Budući da je sam bio previše popustljiv otac, bio je zapanjen i ponižen posmatrajući veliku žrtvu ove majke dok se rastajala od svog jedinca da bi ga mogla posvetiti službi Bogu. Osjećao se ukorenim zbog vlastite sebične ljubavi, i u poniznosti i poštovanju on se poklonio i pomolio pred Gospodom. SPP 298.3

Majčino je srce bilo ispunjeno radošću i hvalom i ona je čeznula da Bogu iznese svoju zahvalnost. Duh nadahnuća je sišao na nju i “nato se Ana pomoli ovako”: SPP 298.4

“Kliče srce moje u Jahvi,
raste snaga moja po Bogu mom.
Šire mi se usta na dušmane moje,
jer se radujem pomoći tvojoj.
Niko nije svet kao što je Jahve
(jer nema nikoga osim tebe),
i nema hridi kao što Bog je naš.
Ne govorite mnogo hvastavih riječi,
izlazi drskost iz usta vaših,
jer Jahve je sveznajući Bog,
pravo on prosuđuje djela...
Jahve daje smrt i život,
ruši u Šeol i odande diže.
Jahve čini uboga i bogata,
obara čovjeka i uzvisuje.
Diže slabića iz prašine,
iz bunjišta izvlači uboga,
da ih posadi s knezovima
i da im odredi počasna mjesta.
Jer Jahvini su stupovi zemlje,
na njih je stavio ovaj svijet.
Korake čuva svojih vjernika,
zlikovce stiže propast u mraku
(svojom snagom čovjek ne stiče pobjede).
Koji se protive Jahvi, padaju,
Svevišnji grmi s nebesa. Jahve sudi medama zemlje,
daje silu svojemu kralju,
uzdiže snagu pomazanika svoga.” SPP 298.5

Anine riječi su prorokovale i o Davidu, koji je trebao vladati kao kralj Izraela, i o Mesiji, Gospodnjem Pomazaniku. Govoreći prvo o hvalisanju jedne drske i svadljive žene pjesma upućuje na uništenje Božjih neprijatelja i konačnu pobjedu njegova otkupljena naroda. SPP 299.1

Ana se iz Šila tiho vratila kući u Ramu, ostavljajući dijete Samuela da se uči u službi u Božjem domu. da ga podučava veliki sveštenik. Od trenutka kad je dijete počelo shvatati, ona je učila svog sina da ljubi i poštuje Boga i smatra ga svojim Gospodarem. Svakim poznatim predmetom koji ga je okružavao ona je njegove misli nastojala usmjeriti na Stvoritelja. Majčina revnost nije prestala ni nakon rastanka s djetetom. Ona je svake godine vlastitim rukama pravila dolamicu za službu i kad je s mužem odlazila na službu u Šilo, ona ju je davala djetetu kao podsjetnik na njenu ljubav. Svaka nit tog malog odjevnog predmeta bila je ispletena s molitvom da on bude čist, plemenit i vjeran. Ona za svog sina nije tražila svjetovnu veličinu, već je revno molila da postigne veličinu koju Nebo vrednuje, da poštuje Boga i blagoslovi svoje bližnje. SPP 299.2

Kakvu je nagradu Ana primila! Kako njen primjer potiče na vjernost! Svakoj su majci povjerene mogućnosti od neprocjenjive vrijednosti, beskonačno dragocjene koristi. Ponizno vršenje dužnosti koje žene smatraju iscrpljujućim zadatkom treba se smatrati velikim i plemenitim djelom. Majčina je prednost da svojim uticajem blagoslovi svijet i to će njenom srcu donijeti veliku radost. Ona može poravnati put pred nogama svoje djece kroz svjetlost i tamu sve do slavnih visina. Ali samo ako u vlastitom životu nastoji slijediti Hristova učenja, ona se može nadati da će oblikovati karakter svoje djece prema božanskom uzoru. Svijet vrvi pokvarenim uticajima. Moda i običaji vrše snažan uticaj na mlade. Ako majka ne obavi svoje dužnosti učenja, vođenja i obuzdavanja, njena će djeca prirod no prihvatiti zlo i okrenuti se od dobra. Neka svaka majka često prilazi svom Spasitelju s molitvom: “Nauči nas kako da odgajamo ovo dijete i što da činimo s njim?” Neka obraća pažnju na upute što ih je Bog dao u svojoj Riječi i ona će prema potrebi primiti mudrost. SPP 299.3

“A mladi Samuel sve više je rastao u dobi i mudrosti, i pred Jahvom i pred ljudima.” Premda je Samuel djetinjstvo proveo u Šatoru posvećen službi Bogu, on nije bio oslobođen od zlih uticaja ili grešnog primjera. Elijevi sinovi se nisu bojali Boga niti su poštovali svog oca, ali Samuel se nije družio s njima niti je slijedio njihove zle puteve. On je neprekidno nastojao postati ono što je Bog želio od njega. To je prednost svih mladih. Bog je zadovoljan kad čak i mala djeca predaju sebe u njegovu službu. SPP 299.4

Samuel je bio povjeren Elijevoj brizi i njegov drag karakter je u starom svešteniku izazvao osjećaj naklonosti. On je bio ljubazan, velikodušan, poslušan i pun poštovanja. Eli, ožalošćen svojeglavošču svojih sinova, našao je mir i utjehu u prisutnosti svog učenika. Samuel je bio uslužan i osjećajan te nijedan otac nije više volio svog sina nego što je Eli volio tog dječaka. Bilo je očito da su između glavnog sudije u narodu i ovog jednostavnog djeteta postojala osjećanja naklonosti. Kad je Elija stigla staračka nemoć, kad je bio ispunjen brigom i grižnjom savjesti zbog razvratnog ponašanja svojih sinova, on se obraćao Samuelu za utjehu. SPP 299.5

Nije bilo uobičajeno da leviti počnu svoju naročitu službu dok ne navrše dvadeset pet godina, ali Samuel je bio iznimka. Svake godine njemu je bio povjeravan sve veći zadatak, i dok je još bio dijete, na njega je stavljen laneni efod kao znak posvećenja za djelo u Svetilištu. Premda je bio mlad kad je doveden da služi u Svetilište, Samuel je već tada imao dužnosti u Božjoj službi u skladu sa svojim mogućnostima. One su prvo bile skromne i ne uvijek ugodne, ali on ih je obavljao najbolje što je mogao i dragovoljna srca. Njegovi su napori bili prihvaćeni jer su proisticali iz ljubavi prema Bogu i iskrene želje da vrši njegovu volju. Tako je Samuel postao saradnik s Gospodom neba i zemlje i Bog ga je osposobio da učini veliko djelo za Izrael. SPP 299.6

Kad bi se djecu učilo da skromne, svakodnevne dužnosti smatraju putem koji im je Gospod označio, kao škola u kojoj se trebaju naučiti da vječno i učinkovito služe, njihov bi posao izgledao ugodniji i časniji. Vršenje svake dužnosti kao da je obavljamo Gospodu i najskromniji posao zaodijeva ljepotom i radnike povezuje sa svetim bićima koja na Nebu vrše Božju volju. SPP 300.1

Uspjeh u ovom životu, uspjeh u postizanju vječnog života, zavisi o vjernoj, savjesnoj pažnji u malim stvarima. Savršenost se vidi u najmanjim stvarima, kao i u najvećim Božjim djelima. Ruka koja je stvorila svjetove u svemiru ista je ruka koja je velikom vještinom oblikovala ljiljane u polju. Kao što je Bog savršen u svom području rada, tako mi trebamo biti savršeni u svom. Skladan, snažan, krasan karakter se izgrađuje vršenjem pojedinačnih dužnosti. Poštenje u malim stvarima, vršenje malih djela vjernosti i ljubaznosti, donijet će radost na životnom putu, a kad se naše djelo na zemlji završi, vidjet će se da je svaka mala, vjerno obavljena dužnost izvršila dobar uticaj, uticaj koji nikada ne može nestati. SPP 300.2

Mladi u današnje vrijeme mogu kao i Samuel postati dragocjenost u Božjim očima. Vjernim čuvanjem svoje hrišćanske besprijekornosti oni mogi izvršiti snažan uticaj u djelu preobrazbe. Danas su potrebni takvi ljudi. Bog ima posao za svakog od njih. Nikada čovjek nije postigao veće rezultate za Boga i čovječanstvo no što ih u današnje vrijeme mogu ostvariti oni koji će ostati vjerni zadatku koji im je Bog povjerio. SPP 300.3