Stvaranje Patrijarsi I Proroci

27. poglavlje — Izrael Prima Zakon

Ovo poglavlje zasniva se na Izlasku 19 do 24.

Ubrzo nakon što su se ulogorili kod Sinaja Mojsije je bio pozvan na planinu da se susretne s Bogom. On se sam penjao strmim, krševitim putem i približio se oblaku koji je označavao mjesto Jahvine prisutnosti. Izrael je sada trebao stupiti u blizak, poseban odnos sa Svevišnjim, da se sjedine kao crkva i narod pod Božjom upravom. Poruka je Mojsiju za narod bila: SPP 152.1

“Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo. Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode — ta moj je sav svijet! — vi ćete mi biti kraljevstvo sveštenika, narod svet.” SPP 152.2

Mojsije se vratio u logor, i nakon što je sazvao izraelske starješine, ponovio im je božansku poruku. Njihov je odgovor glasio: “Vršićemo sve što je Jahve naredio.” Tako su oni uspostavili svečan Savez s Bogom i obavezali se da će ga prihvatiti kao svog vladara, čime su oni u posebnom smislu postali podložni njegovu autoritetu. SPP 152.3

Njihov se vođa ponovno popeo na planinu i Gospod mu je rekao: “Ja ću, evo, doći k tebi u gustom oblaku, da narod čuje kad budem s tobom govorio, i da ti zauvijek vjeruju.” Kad su se na putu suočili s teškoćama, oni su bili skloni gunđanju protiv Mojsija i Arona, optužujući ih da vode izraelski narod iz Egipta kako bi ga uništili. Gospod je pred njima želio ukazati čast Mojsiju da bi vjerovali njegovim uputama. SPP 152.4

Bog je namjeravao da objavljivanje svog Zakona učini veličanstvenim prizorom, u skladu sa svojim uzvišenim karakterom. Narod je trebao shvatiti da svemu što je povezano sa službom Bogu treba pristupati s velikim poštovanjem. Gospod je rekao Mojsiju: “Pođi narodu... i posvećuj ga danas i sutra. Neka operu svoju odjeću; neka bude gotov prekosutra, jer će prekosutra sići Jahve na brdo Sinaj naočigled sveg naroda.” Tokom narednih dana svi su se trebali baviti svečanim pripremama za izlazak pred Boga. Njihovo tijelo i odjeća morali su biti očišćeni. A kad Mojsije bude upozorio na njihove grijehe, oni su se trebali poniziti, postiti i moliti da bi se njihova srca očistila od bezakonja. SPP 152.5

Obavljene su pripreme u skladu sa zapoviješću, a slušajući naknadna uputstva, Mojsije je naredio da se oko planine postave granice, tako da ni čovjek ni životinja nisu mogli stupiti na sveto područje. Ako ga se ko samo usudio dotaknuti, kazna je bila trenutna smrt. SPP 152.6

Ujutro trećeg dana, dok su pogledi naroda bili uprti u planinu, njen vrh je bio pokriven gustim i mračnim oblakom koji je silazio niz planinu sve do podnožja, dok cijela planina nije bila obavijena tamom i strašnom tajanstvenošću. Onda se začuo zvuk trube koji je pozivao narod na susret s Bogom, i Mojsije ga je poveo do podnožja planine. Žive munje su sijevale iz guste tame, a udarci groma odjekivali su među okolnim vrhuncima. “Brdo Sinaj zavilo se u dim, jer je Jahve u oblaku ognja sišao na nj. Dizao se dim kao dim iz peći. Sve se brdo silno treslo.” U očima okupljenog mnoštva slava Gospodnja je bila poput vatre koja proždire, dok je ‘zvuk trube bivao sve jači. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao.” Znak Jahvine prisutnosti je bio tako strašan da je izraelski narod drhtao od straha te su pali na koljena pred Gospodom. Čak je i Mojsije uzviknuo: “Prestrašen sam i drhtim.” (Heb 12,21) SPP 152.7

Onda je grmljavina prestala, trube se više nisu čule, a zemlja je bila mirna. Neko je vrijeme vladala tišina, a onda se začuo Božji glas. Govoreći iz guste tame koja ga je okruživala dok je stajao na planini, okružen pratnjom anđela, Gospod je obznanio svoj Zakon. Mojsije je, opisujući ovaj prizor, rekao: “Dođe Jahve sa Sinaja, sa Seira im se pokaza i s gore Parana zasja. Zbog njih dođe od kadeških zborova, sa svoga juga sve do Obronaka. Ipak ti ljubiš narode, svi sveti njihovi u tvojoj su ruci. Pred tvojim su ležali nogama, išli tobom predvođeni.” (Pnz 33,2.3) SPP 153.1

Jahve se otkrio, ne samo u strašnom veličanstvu suca i zakonodavca već i kao milostiv čuvar svoga naroda: “Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.” Onaj koga su oni već poznavali kao svog Vodiča i Izbavitelja, koji ih je izveo iz Egipta, utirući im put kroz more, pobjeđujući faraona i njegovu vojsku, On koji je tako pokazao da je jači od svih egipatskih bogova, sada je izgovarao svoj Zakon. SPP 153.2

Zakon tom prilikom nije objavljen isključivo zbog Izraelaca. Bog ih je počastio učinivši ih stražarima i čuvarima svog Zakona, ali oni su ga trebali smatrati svetim zalogom namijenjenim cijelom svijetu. Uredbe Dekaloga su prilagođene cijelom svijetu, a svima su dane za pouku i pokoravanje. Deset zapovijesti, sažete, sveobuhvatne i autoritativne, bave se čovjekovom dužnošću prema Bogu i bližnjima, a sve se zasniva na velikom temeljnom zakonu ljubavi. “Ljubi Gospoda Boga svoga odgovori — svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svom pameću svojom a svoga bližnjega kao samoga sebe!” (Lk 10,27; vidi takođe: Pnz 6,4.5, Lev 19,18) Ova načela su detaljno izložena u Deset zapovijesti i primijenjena na čovjekovo stanje i okolnosti. SPP 153.3

“Nemoj imati drugih bogova uz mene.” SPP 153.4

Samo Jahvi, vječnom, samopostojećem, jedinstvenom, koji je sam izvor svega i koji održava sve, pripada najveće poštovanje i obožavanje. Čovjeku je zabranjeno da svojom službom i naklonostima na prvo mjesto stavi nešto drugo. Mi stvaramo boga od svega što volimo tako da ono umanjuje našu ljubav prema Bogu ili ometa našu službu Njemu. SPP 153.5

“Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi.” SPP 153.6

Druga zapovijest zabranjuje obožavanje kipova ili slika istinitog Boga. Mnoge neznabožačke nacije tvrde da su njihovi kipovi samo slika ili simbol s pomoću kojeg oni obožavaju svoje božanstvo, ali Bog je takvo bogosluženje proglasio grijehom. Pokušaj da se Vječni prikaže materijalnim tvarima umanjuje čovjekovu predodžbu o Bogu. Um bi se tako odvraćao od beskrajnog savršenstva Jahve i okretao stvorenjima, a ne Stvoritelju. A što je čovjekova predstava o Bogu niža, On se više ponižava. SPP 153.7

“Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran.” Blizak i svet odnos Boga s njegovim narodom prikazan je slikom braka. Idolopoklonstvo je duhovna preljuba, a Božje nezdovoljstvo njome prikladno je opisano kao ljubomora. SPP 153.8

“Kažnjavam grijeh otaca — onih koji me mrze — na djeci do trećeg i četvrtog koljena...” Neizbježno je da djeca snose posljedice roditeljskih grijeha, ali njih se ne kažnjava zbog roditeljske krivice, osim ako ona sudjeluju u njihovu grijehu. Međutim, djeca obično hode stopama svojih roditelja. Zbog nasljeđa i primjera, sinovi postaju sudionici u očevim grijesima. Pogrešne sklonosti, izopačeni apetit i iskvaren moral, kao i fizičke bolesti i poremećaji, prenose se kao nasljeđe od oca na sina, do trećeg i četvrtog naraštaja. Ova je zastrašujuća istina trebala biti svečana sila koja priječi ljude da hode putem grijeha. SPP 153.9

“.. a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijesti.” Zabranjujući obožavanje lažnih bogova druga zapovijest implicitno naređuje obožavanje istinitog Boga. Onima koji mu vjerno služe obećana je milost, ne samo do trećeg i četvrtog naraštaja, kao u slučaju kazne kojom se prijeti onima koji ga mrze, već tisućama naraštaja. SPP 154.1

“Ne izgovaraj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.” SPP 154.2

Ova zapovijest ne zabranjuje samo lažno zaklinjanje i ruženje već i nepromišljeno korištenje Božjim imenom bez obzira na njegovo značenje. Mi ga ne poštujemo nepromišljenim spominjanjem Božjeg imena u svakodnevnim razgovorima, prizivanjem u beznačajnim razgovorima, i čestim i nepromišljenim ponavljanjem njegova imena. “Sveto je i časno ime njegovo!” (Ps 111,9) Svi trebaju razmišljati o njegovu veličanstvu, njegovoj čistoći i svetosti, da srce shvati njegov uzvišeni karakter, a njegovo sveto ime treba izgovarati s poštovanjem i svečano. SPP 154.3

“Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, ni došljak koji se nade unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je za šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.” SPP 154.4

Subota nije uspostavljena kao neka nova institucija, već kao ona koja je uspostavljena za stvaranja. Trebamo je se sjećati i svetkovati kao spomenik na Stvoriteljevo djelo. Upućujući na Boga kao Stvoritelja neba i zemlje, ona razlučuje između istinitog Boga i lažnih bogova. Svi koji svetkuju sedmi dan tim činom govore da su obožavatelji Jahve. Tako je subota znak čovjekove odanosti Bogu sve dok god postoji na zemlji neko ko mu služi. Četvrta zapovijest jedina je od deset u kojoj se nalazi i ime i titula Zakonodavca. Ona jedina pokazuje čijim je autoritetom objavljen Zakon. Ona tako sadrži Božji pečat koji dokazuje autentičnost i obavezujuću silu njegovog Zakona. SPP 154.5

Bog je čovjeku dao šest dana za rad i zahtijeva da svoj posao obavi tokom šest radnih dana. Subotom je dopušteno obavljati nužne poslove i činiti milost, za bolesne se treba brinuti sve vrijeme, ali posao koji nije nužan treba obavezno izbjegavati. “Zadržiš li nogu da ne pogaziš subotu, i u sveti dan ne obavljaš poslove; nazoveš li subotu milinom a časnim dan Jahvi posvećen; častiš li ga odustajući od puta...” (Iz 58,13) Međutim, zabrana tu ne prestaje: .“.. bavljenja poslom i pregovaranjem,” kaže prorok. Bog one koji razgovaraju o poslovnim pitanjima ili stvaraju planove u subotu smatra da se oni zapravo bave tim poslom. Da bi držali subotu svetom, mi čak ne trebamo dopustiti našim umovima da počivaju na predmetima svjetovne prirode. A ovo predanje obuhvata sve unutar naših zidova. Ukućani trebaju odložiti svoje svjetovne poslove tokom svetih trenutaka. Svi se trebaju ujediniti u poštovanju Boga dragovoljnom službom na njegov sveti dan. SPP 154.6

“Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj.” SPP 154.7

Roditeljima pripada određena mjera poštovanja i ljubavi koja ne pripada nijednoj drugoj osobi. Sam Bog, koji je na njih stavio odgovornost za duše u njihovoj brizi, uredio je da tokom ranih godina života, roditelji zauzimaju mjesto Boga kod djece. I oni koji odbacuju autoritet svojih roditelja odbacuju Božji autoritet. Peta zapovijest od djece zahtijeva ne samo da poštuju svoje roditelje, pokoravaju im se i slušaju ih već da im daju ljubav i nježnost, da olakšaju njihove brige, čuvaju njihov ugled, te im priteknu u pomoć i utješe ih u starosti. Ona takođe nareduje poštovanje prema propovjednicima i vladarima, i svima onima kojima je Bog dao autoritet. SPP 154.8

“To je,” kaže apostol, “prva zapovijest popraćena obećanjem.” (Ef 6,2) Za Izrael, koji je uskoro očekivao da će ući u Hanaan, to je bilo jamstvo poslušnima o dugom životu u toj dobroj zemlji. Ali ona ima i šire značenje i uključuje sav Božji Izrael i obećava vječni život na Zemlji oslobođenoj od prokletstva grijeha. SPP 155.1

“Ne ubij!” SPP 155.2

Sva djela nepravde koja skraćuju život; duh mržnje i osvete, ili popuštanja strastima koji navode na štetna djela drugima ili nas potiče da im želimo zlo (jer “ko se ljuti na svoga brata, biće odgovoran sudu”); sebično zanemarivanje brige prema napaćenima i onima kojima je ona potrebna; svako ugađanje sebi ili nepotrebno uskraćivanje, ili pretjerani rad koji šteti zdravlju, sve je ovo, u većoj ili manjoj mjeri, kršenje šeste zapovijesti. SPP 155.3

“Ne učini preljube!” SPP 155.4

Ova zapovijest zabranjuje ne samo nečista djela već i tjelesne misli i želje, ili svako djelo koje ih podstiče. Ne zahtijeva se samo čistota u vanjskom životu već i čistota tajnih namjera i osjećanja. Hristos, koji je učio sveobuhvatnu obavezu Božjeg Zakona, izjavio je da su zle misli ili pogled grijeh kao i nezakonito djelo. SPP 155.5

“Ne ukradi!” SPP 155.6

Ova zabrana obuhvata i javne i lične grijehe. Osma zapovijest osuđuje krađu ljudi, trgovanje robovima, a zabranjuje i osvajačke ratove. Ona osuđuje kradu i pljačku i zahtijeva strogo poštenje u najmanjim detaljima poslovanja. Ona zabranjuje prekomjernu zaradu u trgovini i zahtijeva poštenu isplatu dugova i plata. Ona kaže da se prema nebeskim knjigama svaki pokušaj da se neko okoristi tuđim neznanjem, slabošću ili nesrećom smatra prijevarom. SPP 155.7

“Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!” SPP 155.8

Ovim je obuhvaćen svaki oblik lažnog svjedočenja, svaki pokušaj ili namjera da se bližnji prevari. Namjera da se prevari jest ono što svjedočanstvo čini lažnim. Pogledom očiju, pokretom ruke, izrazom lica može se svjedočiti lažno jednako učinkovito kao i riječima. Svako svjesno pretjerivanje, svaki nagovještaj ili ulagivanje s namjerom da se ostavi pogrešan ili pretjeran dojam, čak i činjenična izjava izrečena na takav način da ostavlja pogrešan dojam lažno je svjedočenje. Ova naredba zabranjuje sve napore da se naudi dobrom glasu bližnjeg pogrešnim prikazivanjem ili zlim sumnjama, klevetanjem ili pričama. Čak i namjerno prikrivanje istine, čime se može nanijeti šteta drugima, kršenje je devete zapovijesti. SPP 155.9

“Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvojega.” SPP 155.10

Deseta zapovijest udara u sam korijen svih grijeha, zabranjujući sebične želje iz kojih proističe grješan čin. Onaj koji se iz poslušnosti Božjem Zakonu uzdržava od popuštanja grješnoj želji za onim što pripada drugima neće biti kriv za neko zlo djelo prema svojim bližnjima. SPP 155.11

To su bile svete uredbe Dekaloga, izrečene usred grmljavine i plamena, prekrasnog prikaza sile i veličanstva velikog Zakonodavca. Bog je objavljivanje svog Zakona popratio prikazom svoje sile i slave da njegov narod nikada ne zaboravi taj prizor te da ih dojmi duboko poštovanje prema Piscu Zakona, Stvoritelju neba i zemlje. On je svim ljudima želio pokazati svetost, važnost i postojanost svog Zakona. SPP 155.12

Izraelski je narod svladao strah. Strašna moć Gospodnjih uredbi njima se činila jačom od onoga što su njihova dršćuća srca mogla podnijeti. Kad im je izneseno Božje veliko mjerilo pravednosti, oni su kao nikada ranije shvatili uvredljivu prirodu grijeha i svoju vlastitu krivicu u očima svetoga Boga. Ustuknuli su u strahu i s dubokim poštovanjem. Mnoštvo je povikalo Mojsiju: “Ti nam govori, a mi ćemo slušati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo!” Odgovor je glasio: “Ne bojte se... Bog je došao da vas samo iskuša; da strah pred njim ostane s vama te da ne griješite.” Međutim, narod je ostao podalje posmatrajući prizor sa strahom, dok Mojsije “pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio”. SPP 156.1

Umovi naroda, zaslijepljeni i poniženi paganstvom i ropstvom, nisu bili spremni da u cijelosti cijene dalekosežna načela Božjih Deset zapovijesti. Da bi potpunije razumjeli i vršili Deset zapovijesti, dane su dodatne uredbe koje su ilustrirale i Primjenjivale načela Deset zapovijesti. Ove su se uredbe zvale zakoni jer su zasnovani na beskonačnoj mudrosti i jednakosti, a sudije su ih koristili da bi na temelju njih izricali presude. Za razliku od Deset zapovijesti. Mojsije ih je osobno primio, a za tim ih je on trebao obznaniti narodu. SPP 156.2

Prvi se od ovih zakona odnosio na sluge. U drevna vremena sudije su zločince prodavali u ropstvo, u nekim slučajevima kreditori su prodavali svoje dužnike, a siromaštvo je navelo neke osobe da sebe i svoju djecu prodaju u ropstvo. Međutim, Izraelca se nije moglo prodati na doživotno robovanje. Dužina njegove službe bila je ograničena na šest godina, a sedme je trebao biti pušten na slobodu. Krađa ljudi, ubistvo s predumišljajem, pobuna protiv roditeljskog autoriteta, kažnjavali su se smrću. Dopuštalo se držanje robova koji nisu bili rođeni Jevreji, ali njihov život i osobnost bili su strogo zaštićeni. Kažnjavalo se ubistvo robova, a povrede koje bi gospodar nanio, možda samo gubitak zuba, omogućavale su mu slobodu. SPP 156.3

Izraelci su i sami nedavno bili sluge, a sad kad su sami trebali imati sluge, trebali su se čuvati popuštanja duhu surovosti i iskorištavanja zbog kojeg su patili pod egipatskim nadzornicima. Sjećanje na gorčinu njihova vlastita robovanja trebalo ih je osposobiti da se stave na mjesto sluge te da ih to navede da budu ljubazni i sažaljivi, da prema drugima postupaju onako kako bi željeli da se postupa prema njima. SPP 156.4

Posebno su štićena prava udovica i siročadi, a naređen je i nježan obzir prema njihovom bespomoćnom stanju. “Ako ih ucvijeliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišiti. Moj gnjev će se raspaliti, i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice a djeca siročad.” Pridošlice koji se pridruže Izraelu trebali su biti zaštićeni od zla i tlačenja. “Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj.” SPP 156.5

Uzimanje kamate od siromaha bilo je zabranjeno. Odjeća ili pokrivač siromaha, koji su se uzimali kao jamstvo, morali su se vratiti prije noći. Kradljivac je ukradeno morao vratiti dvostruko. Naređeno je i poštovanje prema sudijama i upraviteljima, a sudije su upozoreni protiv izvrtanja pravde, prihvatanja lažnih dokaza i primanja mita. Zabranjeno je bilo lažno optuživanje i klevetanje, a naređena djela ljubaznosti, čak i prema osobnim neprijateljima. SPP 156.6

Narod je još jednom opomenut na svetu obavezu u pogledu na subotu. Određeni su godišnji praznici, na kojima su se svi muškarci iz naroda okupljali pred Gospodom donoseći mu svoje žrtve zahvalnosti i prve plodove njegova obilja. Obznanjen je i cilj ovih uredbi. One nisu proistekle iz puke, samovoljne suverenosti, već su dane za dobro Izraela. Gospod je rekao: “Budite narod meni posvećen!,” dostojni da vas sveti Bog prizna. SPP 156.7

Mojsije je trebao zapisati ove zakone i pozorno ih čuvati kao temelje nacionalnog Zakona i oni su zajedno s Deset zapovijesti koje su ilustrirali bili uslov ispunjenja Božjih obećanja Izraelu. SPP 156.8

Onda im je Jahve poslao poruku: “Šaljem, evo, svog anđela pred tobom, da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio. Poštuj ga i slušaj! Ne buni se protiv njega, jer vam neće opraštati prekršaje: ta moje je ime u njemu. Ako mu se budeš vjerno pokoravao i budeš vršio sve što sam naredio, ja ću biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima.” Tokom svih izraelskih lutanja Hristos je, u stupu od oblaka i ognja, bio njihov Vođa. Premda su postojale predslike koje su upućivale na dolazak Spasitelja, On je takođe bio prisutni Spasitelj, koji je Mojsiju davao upute za narod i stajao pred njima kao jedini kanal blagoslova. SPP 157.1

Nakon silaska s planine: “Dođe Mojsije i kaza narodu sve riječi Jahvine i sve odredbe. A sav narod odgovori u jedan glas: ‘Sve riječi što ih Jahve reče, vršićemo.’” Mojsije je ovo jamstvo, zajedno s Gospodovim riječima koje su ih obavezivale da ih poslušaju, zapisao u knjigu. SPP 157.2

Onda je slijedilo potpisivanje Saveza. U podnožju je planine izgrađen žrtvenik, a pored njega je podignuto dvanaest stupova “za dvanaest plemena Izraelovih”, kao svjedočanstvo njihovog prihvatanja Saveza. Tada su mladi Izraelci izabrani za ovu službu prinijeli žrtve. SPP 157.3

Mojsije, nakon što je krvlju poškropio žrtvenik, “prihvati zatim Knjigu Saveza pa je narodu glasno pročita”. Tako su svečano ponovljeni uslovi Saveza i svi su bili slobodni da izaberu hoće li im se pokoriti. Oni su prvo obećali da će slušati Božji glas, ali sada im je pročitan njegov Zakon, a njegova su načela detaljno iznesena tako da znaju što sve ovaj Savez obuhvata. Narod je ponovno jednoglasno uzvratio: “Sve što je Jahve rekao, izvršit ćemo i poslušat ćemo.” “Kad je Mojsije saopćio svemu narodu svaku zapovijest, kako je pisalo u Zakonu, uze krvi... te poškropi i samu knjigu i sav narod govoreći: ‘Ovo je krv saveza koji vam je Bog propisao.’” (Heb 9,19.20) SPP 157.4

Tada je trebalo izvršiti pripreme za potpuno organiziranje izabranog naroda pod Jahvom kao njihovim kraljem. Mojsije je primio zapovijest: “Užadi k Jahvi — ti, Aron, Nadab i Abihu i sedamdeset izraelskih starješina. Poklonite se izdaljega! Neka se sam Mojsije primakne k Jahvi!” Dok je narod bogoslužbovao u podnožju, ovi izabrani ljudi su bili pozvani da se popnu na planinu. Pozvano je sedamdeset starješina da pomognu Mojsiju u upravljanju Izraelom, a Gospod im je dao Duh i počastio ih prikazom svoje slave i veličine. “Oni vidješe Boga Izraelova: podnožje njegovim nogama kao da je bilo od dragoga kamena safira, sjajem nalik na samo nebo.” Oni nisu vidjeli Boga, već su vidjeli slavu njegove prisutnosti. Ranije oni ne bi mogli podnijeti ovaj prizor, ali prikaz Božje slave je izazvao strahopoštovanje i naveo ih na pokajanje. Oni su razmišljali o njegovoj slavi, čistoći i milosti sve dok se nisu mogli približiti Onome koji je bio predmet njihovog razmišljanja. SPP 157.5

Mojsije i “njegov pomoćnik Jošua” su onda pozvani da se susretnu s Bogom. Budući da su neko vrijeme trebali biti odsutni, vođa je imenovao Arona i Hura, da ga uz pomoć starješina zamijene. “Zatim Mojsije uzade na brdo, a onda oblak prekri brdo. Slava se Jahvina nastani na Sinajskom brdu.” Oblak je šest dana prekrivao planinu kao znak posebne Božje prisutnosti, a On se nije otkrio ili objavio svoju volju. Mojsije je sve to vrijeme čekao da bude pozvan u prisutnost Svevišnjega. Njemu je naređeno: “Popni se k meni na brdo i pričekaj ondje”, i premda su njegovo strpljenje i poslušnost bili kušani, čekanje ga nije iscrpilo i nije napustio svoje mjesto. Razdoblje čekanja je za njega bilo vrijeme pripreme, temeljitog samoispitivanja. Čak ni Božji omiljeni sluga nije odmah mogao stupiti u njegovu prisutnost i izdržati prikaz njegove slave. Njemu je trebalo šest dana da bi sebe posvetio Bogu ispitujući svoje srce, razmišljajući i moleći se prije nego što je bio spreman za direktnu komunikaciju sa svojim Tvorcem. SPP 157.6

Sedmog dana, u subotu, Mojsije je pozvan u oblak. Gusti oblak se otvorio pred očima cijelog Izraela i Gospodova slava se pokazala kao vatra koja sažiže. “Četrdeset dana i četrdeset noći boravio je Mojsije na brdu.” Četrdeset dana boravka na brdu nije obuhvatilo šest dana pripreme. Jošua je tokom šest dana bio s Mojsijem, te su zajedno jeli manu i pili iz potoka koji je tekao s planine. Ali Jošua nije ušao s Mojsijem u oblak. On je ostao vani i nastavio jesti i piti očekujući Mojsijev povratak, ali Mojsije je postio tokom svih četrdeset dana. SPP 158.1

Mojsije je tokom svog boravka na gori primio upute za izgradnju Svetilišta u kojem će se posebno prikazati božanska prisutnost. “Neka mi sagrade Svetilište da mogu boraviti među njima,” (Izl 25,8) bila je Božja zapovijest. Svetkovanje subote je zapovjeđeno po treći put. “Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca,” saopštio je Jahve, “da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem. Držite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta... ko bude u njoj radio ikakav posao, neka se odstrani iz svoga naroda.” (Izl 31,17.13.14) Budući da su upravo tada dane i upute za trenutno podizanje Svetilišta za službu Bogu, narod je mogao zaključiti da je, zbog toga što je cilj koji su imali pred sobom bio slava Božja i zbog velike potrebe za mjestom bogosluženja, opravdano raditi na gradnji subotom. Da bi ih sačuvao od takve pogreške oni su primili upozorenje. Ni svetost i hitnost ovog posebnog djela za Boga nije ih smjela navesti da pogaze Njegov sveti dan odmora. SPP 158.2

Narod je otada trebao biti počašćen stalnom prisutnošću svog Kralja. “Ja ću prebivati među Izraelcima i biti njihov Bog,” “Ja ću posvetiti Šator sastanka... “ (Izl 29,45.43) bilo je obećanje dano Mojsiju. Kao simbol Božjeg autoriteta i utjelovljenje njegove volje Mojsije je primio primjerak Deset zapovijesti što ih je Božji prst urezao na dvije kamene ploče (Pnz 9,10; Izl 32, 15.16), da budu čuvane u Svetilištu, koje je, kad se načini, trebalo biti vidljivo središte narodnog bogosluženja. SPP 158.3

Izrael je od ropskog naroda uzvišen iznad svih ostalih naroda da bude posebno blago Kralja nad kraljevima. Bog ih je odvojio od svijeta da bi im dao sveti zadatak. On ih je učinio mjestom polirane njegovog Zakona i kroz njih je namjeravao među ljudima sačuvati znanje o Njemu. Tako je svjetlost s Neba trebala blistati u svijetu okruženom tamom, i trebao se čuti glas koji Poziva sve narode da ostave idolopoklonstvo i služe živom Bogu. Ako Izraelci opravdaju povjerenje oni će postati svjetska sila. Bog će biti njihova odbrana i On će ih uzdići iznad svih naroda. Kroz njih će se otkrivati njegova svjetlost i istina i oni će živjeti pod njegovom svetom i mudrom vladavinom kao primjer nadmoći Njegovog bogosluženja nad svim drugim oblicima idolopoklonstva. SPP 158.4