Povijest Otkupljenja
1 - Luciferov pad
Prije nego što se pobunio, Lucifer je na Nebu bio visoki i uzvišeni anđeo koji je po časti bio odmah do Božjeg Sina. Njegovo je lice, kao i kod drugih anđela, zračilo blagošću i srećom. Njegovo visoko i široko ćelo ukazivalo je na moćni um. Vanjštinom je bio savršen; njegovo držanje bilo je plemenito i dostojanstveno. Njegovo je lice zračilo posebnom svjetlošću te je on odsjajivao svjetlije i ljepše nego drugi anđeli; ali je ipak Krist, Božji Sin, bio iznad sveg mnoštva anđela. On je bio jedno s Ocem prije nego što su anđeli stvoreni. Zavideći Kristu, Lucifer je postupno prisvajao sebi upravljanje koje je pripadalo jedino Kristu. PO 7.1
Veliki Stvoritelj je okupio nebesku vojsku da bi u prisutnosti svih anđela odao posebnu čast svojemu Sinu. Sin je sjedio na prijestolju s Ocem, a nebesko mnoštvo svetih anđela okupilo se oko njih. Otac je tada dao do znanja da je On odredio da Krist, Njegov Sin bude jednak Njemu, da gdje god je prisutan Sin, to je kao da je prisutan On osobno. Riječ Sina treba poslušati jednako tako spremno kao i riječ Oca. Svojeg je Sina ovlastio da zapovijeda nebeskom vojskom. Upravo je Sin zajedno s Ocem sudjelovao u planiranju stvaranja svijeta i svih živih stvorenja koja su trebala postojati na Zemlji. Njegov će Sin sprovesti Njegovu volju i namjere i ništa neće učiniti svojevoljno. Očeva volja ispunit će se u Njemu. PO 7.2
Lucifer je bio zavidan i ljubomoran na Isusa. Ipak, kada su se svi anđeli poklonili Isusu i priznali Mu Njegovu vrhovnu vlast, autoritet i pravednost, poklonio se s njima. Ali njegovo je srce bilo ispunjeno zavišću i mržnjom. Krist se posebno savjetovao s Bogom o Njegovim planovima, dok Lucifer nije bio upućen u njih. Nije razumio Božje planove, niti mu je bilo dopušteno da ih razumije. Anđeli su priznali Krista kao Vladara Neba, a Njegovu moć i vlast smatrali su jednakima onima koje je imao sam Bog. Lucifer je o sebi mislio da je u Nebu miljenik među anđelima. Bog mu je udijelio visok položaj, ali ga to nije potaknulo da bude zahvalan i oda slavu svojem Stvoritelju. Težio je uzvišenosti kakvu je imao Bog. Uživao je u svojem visokom položaju. Znao je da su ga anđeli poštovali. Imao je posebnu ulogu. Bio je blizu velikog Stvoritelja, a beskrajne zrake slavne svjetlosti koje su okruživale vječnoga Boga osobito su obasjavale njega. Razmišljao je o tome kako poslušno i radosno anđeli slušaju njegove naredbe. Nije li njegova odjeća svijetla i divna? Zašto bi toliko trebalo častiti Krista, a ne njega? PO 7.3
Nezadovoljan i ispunjen zavišću prema Isusu Kristu, napustio je neposrednu Očevu prisutnost. Skrivajući svoje stvarne namjere, okupio je anđele oko sebe. Predstavio im je svoju temu - sebe. Kao onaj kojemu je nanesena nepravda, govorio je kako ga je Bog zanemario i dao prednost Isusu. Rekao im je da je otada sva dragocjena sloboda koju su anđeli uživali prestala. Nije li nad njima postavljen vladar kojemu oni moraju uvijek odavati čast kao robovi? Rekao im je da ih je okupio zato da im da do znanja da se on više neće pokoravati tom napadu na njegova i njihova prava i da se više nikada neće pokloniti Kristu. Umjesto toga, on će preuzeti na sebe čast koju mu je Bog trebao dodijeliti i postat će zapovjednikom svih koji ga budu pokorno slijedili i slušali njegov glas. PO 8.1
Tada je uslijedilo oštro neslaganje među anđelima. Lucifer i njegovi pristalice pokušali su preustrojiti Božju vladavinu. Bili su nezadovoljni i nesretni zato što nisu mogli prodrijeti u Božju neistraživu mudrost i dokučiti Njegove namjere u uzdizanju Njegovog Sina darujući Mu neograničenu silu i vlast. Pobunili su se protiv vlasti Božjeg Sina. PO 8.2
Odani i vjerni anđeli pokušali su tog moćnog i pobunjenog anđela pridobiti natrag k volji njegovog Stvoritelja. Opravdavali su Božji postupak što je Sinu dodijelio čast i, predočujući dokaze, uvjeravali Lucifera da njegova čast nije umanjena time što je Otac udijelio ćast svojemu Sinu. Jasno su rekli da je Krist Božji Sin koji je s Njim bio prije nego što su stvoreni anđeli, koji je oduvijek stajao zdesna Bogu. Njegov plemenit autoritet pun ljubavi nikada prije nije doveden u pitanje i On nije davao nikakve zapovijedi, već je nebeskim četama obavljanje dužnosti bilo zadovoljstvo. Uvjeravali su ga da posebna Kristova čast ne umanjuje čast koju je Lucifer već primio. Anđeli su plakali. Iskreno su ga pokušavali uvjeriti da odustane od svojeg opakog plana i pokori se svojem Stvoritelju. Do ovog trenutka, naglasili su, sve je bilo u miru i skladu. Koji bi mogao biti razlog za ovo neslaganje i poziv na pobunu? PO 8.3
Lucifer je odbio slušati. Okrenuo se od odanih i vjernih anđela proglašavajući ih robovima. Ovi Bogu vjerni anđeli ostali su iznenađeni gledajući Lucifera kako uspijeva u svojim naporima da izazove pobunu. Obećao im je bolju vladavinu, vladavinu u kojoj će imati potpunu slobodu. Mnogi su izrazili svoju namjeru da ga prihvate kao svojega vođu i glavnog zapovjednika. Kada je vidio da su njegovi napori doživjeli us-pjeh, polaskao je samome sebi da će uskoro imati sve anđele na svojoj strani i da će se izjednačiti sa samim Bogom. Tada će svi slušati njegov glas koji će zapovijedati svom nebeskom vojskom. No vjerni anđeli su ga opet upozorili, ukazujući mu na posljedice koje moraju nastupiti ako bude ustrajao u tome. Onaj koji je mogao stvoriti anđele, mogao bi im svojom silom oduzeti sve njihove ovlasti i odlučno kazniti njihovu smjelu i užasnu pobunu. Zamislite, jedan se anđeo odupire Božjem zakonu koji je svet kao i sam Bog! Upozorili su pobunjenike da ne slušaju Luciferove prijevarne dokaze i savjetovali su njemu i svima onima na koje je utjecao da odu pred Boga i priznaju da su bili u krivu što su uopće doveli Njegov autoritet u pitanje. PO 9.1
Mnogi od Luciferovih pristalica poželjeli su slijediti savjet vjernih anđela i pokajati se za svoje nezadovoljstvo kako bi bili prihvaćeni i kako bi im povjerenje Oca i Njegovog Sina bilo vraćeno. Tada je moćni buntovnik izjavio da je on upoznat s Božjim zakonom i da bi mu, u slučaju da se pokori i prihvati ropsku poslušnost, njegova čast bila oduzeta. Više mu ne bi bile povjerene njegove visoke ovlasti. Rekao im je da su i on i oni već otišli predaleko da bi se vratili i da riskiraju posljedi-ce, te se zbog toga on nikada neće pokloniti u pokornom obožavanju Božjega Sina. Ustvrdio je da Bog neće oprostiti i da sada moraju proglasiti svoju slobodu i silom zauzeti položaje i vlast koja im nije dobrovoljno predana. Tako je Lucifer, “svjetlonoša”, dionik u Božjoj slavi, koji je stajao pored Njegovog prijestolja, prijestupom postao Sotona, “neprijatelj”. PO 9.2
Vjerni anđeli požurili su do Božjeg Sina da Mu kažu što se dogodilo među anđelima. Našli su Oca da razgovara sa Sinom o tome kako bi za najveće dobro vjernih anđela zauvijek mogli srušiti vlast koju je Sotona zahtijevao za sebe. Veliki Bog mogao je odmah uništiti tog najvećeg varalicu, ali to nije bila Njegova namjera. Želio je pobunjenicima dati jednaku priliku da iskušaju svoju snagu i moć protiv Njegovog Sina i anđela vjernih Njemu. U toj bitci, na očigled sviju, svaki će anđeo odabrati stranu. Ne bi bilo sigurno da se ikome tko se priključio Sotoni u njegovoj pobuni dopusti boravak u Nebu. Shvatili su pouku o podrijetlu pobune protiv Božjeg nepromjenjivog zakona i to je bilo neizlječivo. Da je Bog upotrijebio svoju moć da kazni vođu pobune, nezadovoljni anđeli ne bi bili razotkriveni. Zato je Bog odabrao drugi način jer je htio jasno objelodaniti svoju pravdu i sud pred svim nebeskim bićima. PO 10.1