Isusov život

Poglavlje 36—Isus ne potcjenjuje nikoga

Isus je uvijek ljubio djecu. On se radovao njihovoj djetinjskoj naklonosti i njihovoj iskrenoj, jednostavnoj ljubavi. Slavopoji sa njihovih usana zvučali su kao slatka muzika u njegovim ušima i osvježavali njegov duhr kad je bio izmučen borbom s lukavim, licemjernim ljudima. Kuda god je Spasitelj prolazio, njegovo blago lice i njegova ljubaznost zadobivali su dječju ljubav i povjerenje. IZ 151.5

Kod Jevreja je bio običaj da majke donose svoju djecu rabinu da bi ih blagoslovio položivši na njih ruke; ali učenici su smatrali Isusov posao odviše važnim da bi ga na taj način prekidali. Kad su majke dolazile ka Isusu sa svojom djecom, oni su na njih gledali sa nezadovoljstvom. Smatrali su djecu odviše malom, da bi mogla imati neku korist od susreta sa Isusom, i mislili su da Isusu ne će biti po volji, ako tu budu i djeca. Međutim, Isusu nije bilo po volji držanje učenika. Spasitelj je razumio nježnu brigu i staranje majki, koje su se trudile da odgoje svoju djecu po Božjoj riječi. On je čuo njihove molitve, i sam ih je privukao k sebi. IZ 152.1

Jedna je majka sa svojim djetetom izašla iz kuće i pošla da nađe Isusa. Na putu je saopćila svoju namjeru jednoj susjetki, koja je zaželjela da Isus blagoslovi i njenu djecu. Na taj način sakupilo se više majki sa svojom djecom. Neka od te djece su bila već odmakla iz godina prvog djetinjstva. Kad su te majke iznosile Isusu svoje želje, on je sa saučešćem saslušao njihove bojažljive molbe, praćene suzama. Ali on je želio da vidi, kakav će stav zauzeti učenici. Kad su oni, misleći da će mu ugoditi, počeli da vraćaju majke natrag, on im je ukazao na njihovu zabludu, rekavši: “Pustite djecu, i ne zabranjujte im da dolaze k meni, jer je takvih carstvo nebesko.” On je uzeo djecu u naručje, položio je na njih ruke, i dao im je blagoslov radi koga su i došla. IZ 152.2

Majke su se vraćale kući utješene i ohrabrene Kristovim riječima, spremne da opet s novom hrabrošću uzmu na sebe breme i da se radosno žrtvuju za dobro svoje djece. Majke naših dana treba da prime njegove riječi sa istom vjerom. Krist je i danas lični Spasitelj kao i nekada kad je živio kao čovjek među ljudima. On je i danas pomoćnik majki, kao i nekada, kad je uzimio malu djecu u svoje naručje u Judeji. Djeca naših domova su isto tako otkupljena njegovom krvlju kao i djeca onoga vremena. IZ 152.3

Isus poznaje breme, koje tišti srce svake majke. I njegova majka borila se sa siromaštvom i bijedom, prema tome on može da saosjeća sa svakom majkom u njenom teškom radu. On je pošao na dugo putovanje, da bi oslobodio od tjeskobe ženu Hananejku; on je gotov da isto toliko učini i za današnje majke. On je udovici iz Naina vratio jedinca sina, i na križu za vrijeme svoje samrtne borbe, sjetio se svoje majke. I danas njega dira bol jedne majke. U svakoj žalosti i potrebi on pruža utjehu i pomoć. IZ 152.4

Neka majke dođu ka Isusu sa svojim brigama. On će im pomoći u odgajanju njihove djece. Vrata su otvorena svakoj majci, koja želi svoj teret položiti kod Isusovih nogu. Onaj koji je kazao: “Pustite djecu, i ne zabranjujte im da dolaze k meni”, i danas poziva majke da mu dovedu svoju djecu da ih blagoslovi. Vjerom majke, koja se molitvom obraća Bogu, može čak i malo dijete u njezinom naručju biti pod sjenkom Svemogućega. Ivan Krstitelj je bio ispunjen Svetim Duhom od svoga rođenja. Ako živimo u vezi sa Bogom, i mi se možemo nadati, da će Sveti Duh izgrađivati našu djecu od njihove najranije mladosti. IZ 152.5

Kad su mu doveli djecu, Isus je u njima vidio buduće ljude i žene, koji su pozvani da budu nasljednici njegove milosti i građani njegova carstva. Neki od njih trebalo je da podnesu mučeničku smrt za njega. Isus je znao da bi ga djeca slušala i primila kao Spasitelja s mnogo više ljubavi nego stariji, od kojih su mnogi, mudri u očima svijeta, bili drvena srca. On se svojom naukom spustio do njih. On, Veličanstvo neba, nije smatrao da je nedostojno da odgovara na njihova pitanja i da svoje važne pouke iznose na vrlo jednostavan način, tako da bi ih dječji um mogao da shvati. On je u njihova srca posijao sjeme istine, koje će kasnije niknuti i donijeti rod za život vječni. IZ 153.1

I danas su djeca najpristupačnija evanđeoskoj nauci. Njihova su srca otvorena božanskom utjecaju i imaju sposobnost da zatraže primljene pouke. I mala djeca mogu biti kršćani sa iskustvom, koje odgovara njihovim godinama. Treba ih poučavati u duhovnim starima, da bi se njihov karakter izgrađivao po uzoru na Kristov karakter. IZ 153.2

Očevi i majke treba da smatraju svoju djecu mlađim članovima Gospodnje obitelji. Njihova je dužnost da ovim mališanima pruže odgoj, koji će ih pripremiti za nebo. Pouke, koje smo mi primili od Krista treba da predamo djeci, i to tako, da ih mladi dječji duh može shvatiti. Malo pomalo treba da im otkrivamo ljepotu božanskih načela. Tako kršćanski dom postaje škola, u kojoj su roditelji učitelji, koji rade pod nadzorom velikog Učitelja. IZ 153.3

U radu na obraćenju svoje djece, nemojmo gledati na to, kad djeca pokažu izraz nekih naročitih osjećanja, kao na dokaz, da se dijete kaje. Nije čak potrebno ni da znamo, kad su se ona obratila. Mi, treba da ih poučimo, da donesu svoje grijehe Isusu, da od njega traže oproštenje, da vjeruju da im on prašta i da ih prima kao što je primio djecu nekada, kad je bio u tijelu. IZ 153.4

Kad majka uči svoju djecu da je iz ljubavi slušaju, ona ih uči prvim poukama kršćanskog života. Majčina ljubav omogućuje djeci da razumiju Kristovu ljubav. Djeca, koja se povjeravaju svojoj majci i slušaju je, uče time da se povjeravaju Spasitelju i da njega slušaju. IZ 153.5

Isus je bio primjer djeci kao i roditeljima. On je govorio kao onaj, koji ima vlast, i njegove su riječi bile praćene silom. Međutim, čak i u dodiru s grubim i naprasitim ljudima, on nikada nije bio neljubazan i neučtiv Milost Božja u srcu daje nam nebesko dostojanstvo i osjećanje pristojnosti. Ona ublažava sve što je grubo, Ona ukroćuje sve što je surovo i neučtivo. Pod njenim utjecajem roditelji se privikavaju da postupaju s djecom kao sa razumnim bićima, kao što bi i sami željeli da se s njima postupa. IZ 153.6

Roditelji, u podizanju svoje djece crpite pouke iz prirode. Ako želite da odgojite karanfile, ruže ili ljiljane, kako ćete s njima postupiti? Pitajte vrtlara na koji način on uspijeva da odnjeguje divno i ljupko cvijeće, tako skladno razvijeno. On će vam odgovoriti da to ne postiže grubim udarcima ili surovim postupanjem, jer bi na taj način slomio nježnu stabljiku. Cvijeće se gaji nježnom brigom, koja se često ponavlja. Vrtlar vodom omekšava zemlju, štiti mlade izdanke od oštrog vjetra, mraza i sunčeve žege, i Bog daje divno cvijeće. U svom staranju o svojoj djeci, činite isto što i vrtlar. Nježnim postupcima i ljubaznim uslugama trudite se da izgradite njihov karakter po uzoru na Kristov karakter. IZ 154.1

Potstrekavajte djecu da ljube Boga i ljude. Razlog što u svijetu ima toliko ljudi i žena grubog srca leži u tome, što se prava ljubav smatrala slabošću, te se obeshrabrivala i ugušivala. Dobre naklonosti tih osoba bile su u djetinjstvu ugušene. Ako se njihova hladna sebičnost ne rastopi pod utjecajem svjetlosti božanske ljubavi, njihova će sreća zauvijek biti upropašćena. Ako želimo da naša djeca budu prožeta blagim Duhom Isusa Krista i saučešćem, koje anđeli pokazuju prema nama, mi treba da potstičemo njihove plemenite i iskrene naklonosti. IZ 154.2

Naučite djecu da vide Krista u prirodi. Vodite ih na čist zrak, u vrt, pod veličanstvena drveta. Naučite ih da gledaju izraze Božje ljubvi u svim čudima stvaranja. Naučite ih da je Bog dao zakone, koji upravljaju svim stvarima, da je dao zakone i za nas, i da su ti zakoni dati za našu sreću. Ne umarajte ih dugim molitvama i neprekidnim savjetovanjem, nego ih primjerima iz prirode naučite da se pokoravaju Božjem zakonu. IZ 154.3

Ako zadobijete njihovo povjerenje u vas kao u Kristove pretstavnike bit će vam lako da ih poučite o velikoj ljubavi, kojom je on vas ljubio. Kad se budete trudili da jasno iznesete istine spasenja i kad budete vodili svoju djecu Kristu kao njihovom ličnom Spasitelju, anđeli će biti uz vas. Bog će dati roditeljima milost da će umjeti da probude kod svoje djece zanimanje za divnu historiju o betlemskom djetetu, koje je jedina nada svijeta. IZ 154.4

Kad je Isus rekao učenicima, da ne zabranjuju djeci da dolaze k njemu, on je to rekao svojim sljedbenicima svih vremena: službenicima crkve, propovjednicima, pomoćnicima i svim kršćanima. Isus zove djecu, i on im kaže: “Pustite ih”; kao da nam kaže: oni će doći, ako im ne zabranjujete. IZ 154.5

Nemojte lažno pretstavljati Krista svojim nekršćanskim karakterom. Nemojte svojom hladnoćom i grubošću udaljivati djecu od njega. Ne ostavljajte nikada utisak da će nebo biti mjesto žalosti, ako vi budete tamo. Ne govorite o religiji kao o nečemu, što djeca ne mogu razumjeti; ne postupajte kao da mislite, da djeca ne treba da prime Krista za vrijeme svog djetinstva. Ne pružajte utisak da je Kristova religija nešto mračno, i da treba da se odreknemo svega, što u životu donosi sreću, ako želimo doći Kristu. IZ 155.1

Kad vidite da Duh Sveti djeluje na njihova srca, surađujte i vi s njime Učite ih, da ih Spasitelj poziva i da se on najviše raduje, kad vidi, da se ona njemu predaju u cvijetu i svježini svoje mladosti. IZ 155.2

Spasitelj gleda sa beskrajnom nježnošću na duše koje je otkupio svojom krvlju. One su rod njegove ljubavi. On ih neizmjerno ljubi. On ima saučešća ne samo prema dobro odgojenoj djeci nego i prema onoj, koja su naslijedila rđave osobine karaktera. Mnogi roditelji ne uviđaju koliko su odgovorni za te mane u karakteru svoje djece. Oni zaboravljaju, da su baš oni učinili da djeca budu ono, što jesu, i ne postupaju s njima nježno mudro, kao što bi trebalo da postupaju s malom zalutalom djecom. Ali Isus gleda s ljubavlju na tu djecu, jer poznaje uzrok njihove nesreće. IZ 155.3

Kršćanski propovjednik može da bude Kristovo oruđe, koji će ovu djecu dovesti Spasitelju. Mudrošću i nježnom pažnom može ih privezati uz sebe; može im uliti hrabrost i nadu, i kroz Kristovu milost može doživjeti da se njihov karakter tako izmijeni da će se o njima moći kazati: “Takvih je carstvo nebesko”. IZ 155.4